Osnovni korijen problema većine emocionalnih veza leži u poistovjećenosti s umom i njegovim pričama. Zbog toga se veze pretvaraju u doslovno leglo sukoba i konflikata, jer njima dominiraju programi uma, a ne čista, prirodna, prošlošću neuvjetovana pozicija. Mnogi zbog toga vjeruju da odnosi nužno trebaju biti ispunjeni konfliktima te da su svađe sastavni i normalni dio komunikacije u relacijama.

Kad bi ljudi prihvatili sve ovo i počeli se prema tome navoditi u odnosima, odnosi bi se počeli percipirati na sasvim drugačiji način. Naime, ukoliko je naš primarni fokus usmjeren na destruktivne programe uma, točnije, na svu bol koja nam je u životu nanesena, tada nam partner služi kao okidač i prostor za projekciju te boli na njega.

U tom slučaju, odnosi vrlo brzo postaju zasićeni velikom razinom konflikata koja se u njima događa te se odnos vrlo brzo „potroši“ pod izlikom „on/ona nije za mene“ ili „on/ona nije onaj pravi/-a“ ili „više me ne ispunjava kao nekada taj odnos“. Iako sve ovo mogu biti realne činjenice koje se događaju u odnosu, ponekad su one samo jako dobar teren da pobjegnemo od onoga s čime se u datom trenutku trebamo suočiti - a to je davno potisnuta bol koja se sada odražava u našoj realnosti i čeka da ju osvijestimo i nešto s njom napravimo. Jer pitanje je – da li je problem u partneru ili u našoj boli koju dodjeljujemo partneru gledajući ga kroz tu prizmu?

Ukoliko se ne osvijesti na vrijeme razlog zasićenosti u odnosu, događa se potreba za potragom idealnog partnera koji će postati rješenje svih problema i sredstvo za ispunjenje. Međutim, ako se vratimo na početak i činjenicu da većina odnosa funkcionira na nivou poistovjećenosti s umom i njegovim pričama, „srodna duša“ postaje samo replika umnih programa koje i sami nosimo u sebi ili njihov jako dobar okidač (što često bude obostrano-partneri jedno drugom pokreću njihove bolne točke). „Nabrijavanje“ na srodnu dušu tada postaje nepotrebno, jer što znači „srodna duša“ kad funkcioniramo na nivou prošlošću uvjetovanog uma?

S osvještavanjem i prihvaćanjem činjenice da um kreira odnose u kojima se nalazite, imate vrlo snažan alat s kojim bilo koji nesklad i konflikt može biti riješen, zaobiđen i nadvladan na adekvatan način. Kad spoznate da niste mirni u nekom odnosu, da nešto pokreće bol koju ste davno potisnuli (a koja je uvjetovala vaše ponašanje i razmišljanje na puno nivoa), to je zapravo fantastičan trenutak – bez obzira što nije ugodan! Kad nešto u odnosu ne funkcionira, to je pokazatelj da se u njemu ispoljava dio onoga što ste jednom davno potisnuli, naučili ili naslijedili, a što nije usklađeno s vama. Jer da je usklađeno s vama, do konflikta ili nezadovoljstva ne bi niti došlo. Upravo to je prilika za rast i promjenu, prilika da postanete bliži načinu funkcioniranja u odnosu kojeg priželjkujete.

Kad se pojavi bilo koja emotivna reakcija koja nije primjeren odgovor situaciji u kojoj se trenutno nalazite, jednostavno budite svjesni da je tu, da se događa upravo sada. Nakon toga promatrajte koje misli ta emocija budi u vama, kakav impuls za ponašanjem pokreće te samo promatrajte, bez da reagirate te iz toga učite o sebi. Na takav način odnosi postaju uistinu duhovna praksa.

Isto se ophodite i s nesvjesnim, reaktivnim, uvjetovanim ponašanjem vašeg partnera. Kad krene ispoljavanje određene emocije ili ponašanja, samo budite svjesni i promatrajte što se događa, bez da reagirate. I za jedan i za drugi slučaj treba malo vježbe, ali nije nemoguće. Stvar vježbe! U trenutku kad spoznate što sami radite ili što vaš partner radi, pa makar i odreagirali (ali da ste svjesni da reagirate nepotrebno!), ta spoznaja i nesvjesnost koja vas uvlači u obrazac reakcije neće dugo potrajati i vi ćete uskoro, korak po korak, početi odbacivati nepotreban teret koji vam nameće vaš um te ćete puno više uživati u odnosu u kojem jeste ili u nekom novom koji će proizaći kao produkt vaše promjene.