Velik broj ljudi po pitanju emocionalnih odnosa funkcionira po obrascu tako da nakon što izađu iz jednog emotivnog odnosa odmah uđu u novi odnos. S ovim obrascem ponašanja bi bilo sve u redu kad on za sobom ne bi povlačio određene posljedice. O kojim posljedicama se radi?

Činjenica je da ukoliko neki odnos „pukne“ da nešto u tom odnosu nije funkcioniralo kako treba. Međutim, bitno je prepoznati i osvijestiti što se s odnosom događa prije samog prekida odnosa. Svaki odnos u sebi ima zapisane sve emocije (i poželjne i nepoželjne) koje su partneri unijeli u njega. To mogu biti emocije konflikta, ovisnosti, bilo kakve inicijative prema partneru i slično.

Pa tako, primjerice, ukoliko se neki odnos bazira na vezanosti i ovisnosti u tom odnosu postoji jako puno emotivnog naboja koji s vremenom može postati opterećenje. Postojanje tog naboja može proizvesti raznorazne razmirice u svakodnevici što može kulminirati s potpunim pucanjem odnosa. Ljudi koji imaju odnos prepun emotivnog naboja žele da ta veza uspije. Na površini oni će reći da vole drugu osobu, ali najčešće prava istina je da se boje iskušavanja emocionalnog naboja koji se nalazi u pozadini priče u odnosu te će učiniti sve kako bi „zakrpali“ nastalu štetu i zadržali odnos.

Mnogi takvi odnosi, budući da funkcioniraju na „klimavim“ nogama pucaju i tada dolazi do oslobađanja emotivnog naboja kojeg partneri počnu iskušavati u svakodnevici. Taj naboj osjećaju kao osjećaj boli, straha, tuge i tenzije. Ta, nazovimo je jednom rječju, bol rezultat je emocija koje su uložene u odnos (kroz svađe, promišljanja, konflikte, i sl.) a nije ih se adekvatno transformiralo i nadvladalo, već su one bile potisnute duboko u nesvjesni um.

Akutna faza iskušavanje te boli je u prvih tjedan dana nakon prekida. Pretpostavljam, da je svatko tko čita ovaj članak barem jednom u životu iskusio takvu situaciju, te da se ne treba posebno opisivati kako ta faza izgleda :). U trenutku kad dođe do oslobađanja tog naboja, jedino pravo rješenje je suočiti se s emocijama koje isplivavaju na površinu i transformirati ih. Suočavanje s tim emocijama nikome nije lako i ugodno, ali takve faze u svakodnevici su sastavni dio života.

Nažalost, većina pobjegne od ove faze nakon prekida tako da na neki način potisnu bol koju osjećaju. Mehanizmi za potiskivanje te boli mogu varirati i pojavljuju se u nekoliko oblika. Vrlo čest mehanizam bijega od boli je obnova tek prekinutog odnosa, gdje će se ponoviti isti obrasci ukoliko partneri nisu transformirali emocije koje su osjećali nakon prekida. Zbog toga se najčešće dogodi da obnovljeni odnos ponovno „pukne“ ili partneri naprave kompromis sami sa sobom i ostanu u nefunkcionalnom odnosu.

No, najzanimljiviji od svih mehanizama je definitivno ulazak u novu vezu nedugo nakon prekida prethodne veze. Ako promotrite kako ljudi oko vas funkcioniraju, vidjeti ćete koliki broj njih čini upravo ovo. Problem kod ovakvog ponašanja je što novi odnos (veza) stvara dojam da je bol nestala i da smo ju nadvladali. Međutim, ona je samo prikrivena slojem zanesenosti proizašle iz zaljubljenosti te prije ili kasnije će se ponovno pojaviti i iskreirati iste probleme u novom odnosu, kao što je to učinila u starom. I začarani krug se na takav način još jednom zatvara…

Iz tog razloga, jedino konstruktivno rješenje nakon prekida odnosa je dopustiti si jedan period samoće kako bi se proradila sva bol koju osjećate (a po potrebi potražiti i pomoć ukoliko bol ne možete nadvladati sami!) te nakon toga kad osjetite da ste spremni ponovno krenuti u nova iskustva. Ukoliko ste adekvatno proradili i ukoliko ste uspjeli transformirati naboj koji ste nakon prekida iskušavali, novi odnos u koji uđete će imati sasvim drugačiju kvalitetu.