Prema definiciji misao i mišljenje su psihološke funkcije koje nam omogućuju da putem misaonih operacija određujemo svojstva pojava i otkrivamo odnose među njima. Mišljenje (ili tok mišljenja) je mentalni proces koji se odlikuje rasuđivanjem i zaključivanjem, odnosno shvaćanjem uzročno-posljedičnih veza između različitih pojmova. Isto tako, definicija misli kaže da se misao (odnosno sadržaj mišljenja) očitava u nekoj prosudbi ili tvrdnji. Istraživanja pokazuju da nam dnevno kroz svijest prođe oko 100 000 misli, od čega je 99% misli isto kao i prethodni dan. Budući da su misli i mentalni procesi koji se odvijaju u našoj svijesti sastavni dio svakodnevice, iznimno je bitno razumjeti prirodu misli.

Slijepo vjerovanje mislima

Ako obratimo pozornost na svoje misli, ono što ćemo primijetiti je to da se one konstantno izmijenjuju tijekom dana, od onih koje vrtimo svaki dan do mišljenja koja imamo. Naše mišljenje o nekome ili nečemu se može promijeniti iz sata u sat. Primjerice, ukoliko imamo neko mišljenje o nekome ili nečemu te uđemo u komunikaciju s nekom osobom u koju imamo povjerenja u vezi toga oko čega imamo mišljenje, tijekom tog razgovora ta osoba može u potpunosti promijeniti naše mišljenje, bilo u konstruktivnom ili toksičnom smjeru. Također, naše misli i mišljenja se mijenjaju sukladno našim godinama i iskustvima koja stječemo kroz život. Svako ugodno ili neugodno iskustvo može utjecati na promjenu naših misli i promišljanja oko nečega.

Svaki čovjek misli, razmišlja i to je činjenica. Međutim, mali broj ljudi razumije pravu prirodu misli. Misli su vrlo promjenjive, ali imaju nevjerojatnu moć usmjeravanja našeg života. Upravo zbog njihovog utjecaja na naš život od iznimne je važnosti razumjeti što to usmjerava naš život i u kojoj mjeri tome čemu velik broj ljudi daje vodstvo u svom životu treba vjerovati.

Osnovni problem kod percepcije misli je u tome što velik broj ljudi misli percipira kao činjenice. Neki će možda na ovo reći “pa normalno da nisu činjenice, to su samo misli”. Ali što usmjerava ponašanje i djelovanje u svakodnevici? Kod većine ljudi, nažalost, misli, a da toga uopće nisu svjesni. Zato je bitno razumjeti da ako nešto mislimo, to nije nepobitna činjenica, te da razvijemo obrazac nevezivanja za misli. Primjerice, recimo da netko ima vjerovanje, koje prepoznajemo u svojoj svijesti u obliku misli,  “autoriteti su loši i treba ih se kloniti”. 

Ta misao, iliti vjerovanje, će se manifestirati u svakodnevici na tisuće načina. U svakoj situaciji u kojoj je ta osoba u doticaju s nekim autoritetom ona će iskušavati nelagodu, zatvarati će se prema toj osobi i percipirati ju kroz filter tog vjerovanja. Autoritet u ovom slučaju može biti bilo koja osoba koju um te osobe percipira i povezuje s tim pojmom. To mogu biti i prijatelji, i poznanici, i poslovni suradnici ili bilo koja osoba od koje može steći određeno znanje te će joj navedena misao umanjiti kapacitet učenja. Osoba koja ima ovu misao će u razgovorima s drugim ljudima konstantno iznositi negativne stavove i promišljanja o autoritetima. Također, ta misao će uvelike utjecati na ponašanje, donošenje odluka i brojne druge elemente njezinog života. Osnovno pitanje je treba li vjerovati ovoj misli, a još bitnije od kud ona potječe?

Misao “autoriteti su loši i treba ih se kloniti” je mogla nastati na brojne načine. Osobu koja ima ovu misao (vjerovanje) mogao je neki autoritet traumatizirati dok je bila dijete, možda profesor u školi, ili je mogla od nekoga tijekom života preuzeti negativnu sliku o autoritetima koja je stvorila u njoj takvu misao. Iz toga razloga slijepo vjerovanje toj misli je u potpunosti nelogično i iracionalno te uvelike sužava percpeciju osobi koja ju vrti u svijesti. Ovo je samo jedna misao između tisuće i tisuće drugih koje usmjeravaju živote ljudi te koje po istom principu utječu na njihov život.

Misli su samo misli

Misli su samo misli, kao oblaci koji prolaze kroz našu glavu. Misli dođu i prođu. Jedan dan mislimo jedno, drugi dan mislimo nešto drugo. Međutim, ovdje je bitno usmjeriti pozornost na još nešto. Ljudi mogu imati dva odnosa prema mislima i ta dva odnosa su dio jedne polarizacije. Ta dva odnosa glase: “misli su realnost” i “misli su iracionalne i nebitne, one su iluzija”. Niti jedan od ova dva odnosa nije apsolutna istina.

Prvi odnos prema mislima u potpunosti apsorbira našu pozornost u prirodu misli koju vrtimo u svijesti i stvara od misli činjenicu. Takav način percepcije misli je vrlo opasan. Da bismo mogli ovakav odnos prema mislima osvijestiti, prije svega je bitno da smo uopće svjesni koje misli vrtimo u glavi. Najjednostavniji i vrlo logičan način osvještavanja vlastitih misli je taj da usmjerimo pozornost na njih, točnije da počnemo promatrati koje misli imamo u svijesti. Drugi korak je taj da počnemo povezivati vlastite misli s akcijama i ponašanjem koje one produciraju. Ukoliko započnete s ovom jednostavnom praksom biti ćete iznenađeni u kojoj mjeri misli, bez obzira na njihovu konstruktivnost ili destruktivnost, usmjeravaju vaše ponašanje, odluke i akcije u svakodnevici. Također ćete primijetiti koliko će vam ponekad biti teško ne povjerovati vlastitim mislima i ne dopustiti im da vas obuzimaju. Za to postoji i puno dublji razlog, a to je da su misli koje vrtite po svijesti dio programa i obrazaca koje imate u svom umu, a koji su puno više od pukih misli i koji su duboko utkani u vas. I upravo ista količina i vrsta misli koje vrtimo svaki dan proizlazi iz istih programa koje vrti naš um svaki dan.

S druge strane, ako misli percipiramo kao iluziju, negiramo ono što se pojavljuje u našoj svijesti, ono što je upravo sada ovdje. Neki će reći “ma, misli su gluposti, zašto bi uopće obraćao/obraćala pozornost na njih”.  Ovakav ili ovome slični stavovi upravo ukazuju na drugu vrstu odnosa prema mislima. Zašto obratiti pozornost na misli? Prije svega, jer nam mogu ukazati na obrasce koje imamo u svom umu, mogu nas usmjeriti prema tome na što bi bilo dobro obratiti pozornost ukoliko želimo neke stvari korigirati u svojoj svakodnevici, mogu nam pomoći da osvijestimo što generira naše reakcije, razgovore s drugim ljudima, odluke te si s tim možemo uštediti ogromnu količinu energije.

Promatranje misli

Obraćanje pozornosti na misli je u potpunosti drugačije od dopuštanja da nas misli posjeduju. Obratiti pozornost na misli, bez obzira koju vrstu odnosa prema mislima gajimo, znači promatrati ih kao film u kinu – damo im pozornost, prihvaćamo ih da su prisutne i promatramo ih s odmakom. Ovakav pristup mislima zahtijeva dosta vježbe, ali ga je itekako moguće razviti.

Hvatajući se za misli ili negirajući ih mi se zapravo još više zapetljavamo u programe svog uma ili bježimo od onoga što leži duboko u našoj podsvijesti. Bitno je shvatiti da misli niti su činjenice niti su iluzija. Misli su samo misli – ponekad su putokaz koji nas može uvesti u dublje upoznavanje sebe i vlastite strukture uma, a ponekad su površno čavrljanje bez glave i repa. Jedino što nam preostaje je da ih promatramo poput oblaka upravo takve kakve u datom trenutku jesu.