Kad čuje pojam autentičnost, većina ljudi odmah pomisli na jedinstvenost, neponovljivost i posebnost. Što prema definiciji znači biti autentičan?

Etimologija nas upućuje da je sam termin autentičan potekao iz grčkog jezika, preciznije od riječi authentikos, što znači istinitost i vjerodostojnost. Riječ je o pojmu koji se na našim prostorima koristi da označi nešto izvorno.

Kad za neku osobu kažemo da je autentična, mislimo da je ona jedinstvena, vjerodostojna, istinita. Sinonimi koji se još koriste za ovu riječ su: integritet, izvornost, originalnost, stvarnost.

Bit kvalitetnog osobnog razvoja je autentičnost

Kad je riječ o autentičnosti kao osobini koju čovjek posjeduje, može se reći da biti autentičan znači biti svoj, predstaviti sebe u pravnom svijetlu, onakvog kakav si zaista. Autentični ljudi govore iskreno i djeluju u skladu sa svojim vrijednostima, bez straha što će okolina reći. Oni nemaju potrebe da se pretvaraju da su nešto što nisu.

Sve ovo zvuči jako lijepo i primamljivo, ali činjenice govore drugačije. Malo je onih koji žive na ovakav način, a puno je više onih koji ne žive autentično, niti slijede svoje principe i vrijednosti. Jer da je više takvih ljudi, svijet u kojem živimo bi izgledao drugačije.

Definicija autentičnosti je jedno, ali dolazak do te pozicije unutar sebe je nešto sasvim drugo. Prema mom mišljenju, najveća vrijednost u kvalitetnom osobnom razvoju, bi trebala biti autentičnost. To je barem smjer kojim i sama idem te koji njegujem u radu s ljudima.

Kao i u svemu u životu, a pogotovo u osobnom razvoju, mentalno razumjeti nešto nema nikakve veze s onim što znači živjeti to. Mnogi ljudi ponavljaju i koriste riječ autentičnost, bez da uopće razumiju značenje te riječi. Ta riječ je postala poput mainstream poštapalice, koja zvuči isključivo kao zanimljiva ideja.

Svaka sekunda života govori koliko smo autentični

Autentičnost se odražava u svakoj sekundi našeg života. U tome na koji način se budimo, kako se odnosimo prema svom tijelu nakon buđenja, što jedemo ujutro i tijekom dana, koje riječi izgovaramo, koje misli gajimo u svom umu, kako se osjećamo i ponašamo, kako postupamo prema drugim ljudima te njihovim emocijama i stanjima, kako postupamo prema sebi i svojim emocijama i stanjima, jesmo li prisutni u vlastitom tijelu, kojim poslom se bavimo, kako percipiramo život i što je za nas život, koje su nam vrijednosti i što nam je doista bitno, koliko možemo izraziti sebe iz najdubljeg mjesta u sebi, itd.

Da bi autentičnost zaživjela na ovakav način u našoj svakodnevici i počela kolati našim umom i tijelom, prije svega bitno je razumjeti zašto nismo autentični. Autentičnost je naše izvorno stanje, stanje u kojem smo neuvjetovani obrascima svog uma. Stanje u kojem smo čisti i u potpunom kontaktu sa sobom iznutra.

Biti autentičan znači imati duboki kontakt sa sobom. Tom kontaktu svatko od nas svjesno ili nesvjesno teži. Pitanje je samo u kojoj mjeri ćemo zakoračiti u smjeru ostvarivanja tog kontakta. Prije svega, bitno je napomenuti da to čemu težimo nije izvan nas, nego je u nama - duboko u nama, daleko od naše svjesnosti. Daleko samo zato što se s time ne bavimo, već pozornost stavljamo na naučene obrasce funkcioniranja. A tamo gdje ide pozornost, to će rasti. To je osnovna zakonitost uma.

Tu nema nikakve filozofije i mistificiranja. Stvari su vrlo jednostavne. Odmalena nas nitko ne uči stavljati fokus na vlastitu autentičnost i razvijanje tog dijela nas. Dok smo djeca pokazujemo više nego ikada kasnije u životu, ukoliko se s time svjesno ne pozabavimo, mnoštvo elemenata autentičnosti. Pokazujemo ju kroz svoje afinitete koje neki roditelji prepoznaju, a neki ne, kroz svoju iskrenost, spontanost, opuštenost, čistoću, otvorenost, smijeh, zaigranost, mudrost, prisutnost i dubinu. Pronađite dijete koje nema ove karakteristike. I svatko od nas je jednom bio uronjen u ljepotu tih karakteristika.

Umjesto na tu ljepotu, nama se pozornost usmjerava na potiskivanje, ne izražavanje onoga što mislimo i osjećamo, stiskanje, zatvorenost, laganje, odsutnost i grč. Sve to zrcalimo od ljudi koji nas okružuju, ali i postajemo takvi zbog reakcija na ono što nam se odmalena događa. I tako korak po korak, sa svakim iskustvom naša autentičnost biva zakopana duboko u našem nesvjesnom umu.

Dolazak do autentičnosti

Dolazak do autentičnosti započinje s ovim – sve što znamo o sebi i o životu je naučeno. Prihvaćanje ove činjenice je prvi korak. Kad imamo adekvatno znanje o funkcioniranju uma, tada možemo još dublje razumjeti ovu činjenicu. Način na koji percipiramo sebe, druge ljude, svijet i život je naučen. Od najmanjih do najvećih stvari, apsolutno sve je naučeno. Ako nemamo adekvatno znanje, tada sve navedeno nećemo propitkivati. Jednostavno ćemo sve to prihvatiti kao „to je tako”.

Međutim, puno toga unutar i izvan nas nije nepromjenjivo i u kategoriji „to je tako”. Da bismo ovo razumjeli i počeli živjeti svakim atomom sebe, bitno je početi malo po malo skidati nevidljive poveze unutar vlastitog uma. Što ćemo više umnih barijera unutar sebe osvijestiti, upoznati i otpustiti, to ćemo biti sve više bliži onome što smo duboko u sebi zakopali i zaboravili usmjeravati pozornost na to – na svoju autentičnost.

Osvještavanje i otpuštanje onoga što nismo, kao i upoznavanje i zbližavanje s onim što jesmo je dubok, intiman i moguće cjeloživotni proces. Jednostavno, a opet i nije. Razlog zbog kojeg naša svakodnevica nije protkana s elementima autentičnosti je zato što ne možemo iz te pozicije živjeti i preliti ju u vlastitu svakodnevicu, jer je naša svijest zalijepljena i identificirana s mnoštvom stvari.

Zalijepljena je za našu prošlost, ljude koje nismo otpustili iz svog života, situacije koje su nas slomile psihički, emocionalno, a možda i oboje, ono što smo proživjeli fizički, a i dalje živi u nama kao da se dogodilo jučer. Zalijepljeni smo za emocije koje su postale sastavni dio onoga što mislimo da jesmo, obrasce koji određuju nas i kako ćemo živjeti, što možemo i kakvi smo kao osobe. Jednom riječju, zalijepljeni smo za mnoštvo iluzija u koje vjerujemo da su istinite.

Kad počnemo svaku od tih iluzija propitkivati i po potrebi na adekvatan način procesuirati, tada sami sebi dajemo ruku i počinjemo se buditi. Tu se rađa autentičnost.

Živjeti autentično

Ako se odlučimo za pokretanje ovog procesa, živjeti autentično nije ništa od onog što mislimo da je. Nitko od nas ne može znati što u cijelosti znači autentičnost, dok ne zakoračimo u tu zonu u potpunosti. Tek tada ćemo imati iskustvo toga i znati što autentičnost je. Jedinu pravu spoznaju može dati samo direktno iskustvo.

No, ono što je za početak dobro znati je to da se život unutar i izvan nas sastoji od dvije zone – zone obrazaca i programa uma i zone životne energije i autentičnosti. Upoznavanje i kultiviranje zone autentičnosti, uz sve navedeno u ovome tekstu, je nemoguće u potpunosti riječima opisati. To se ne može nigdje pročitati, prekopirati od nekog ili vizualizirati. Ući u zonu vlastite autentičnosti je nešto što treba iskusiti na vlastitoj koži.

Slijediti to, koliko god zvuči jednostavno, u praksi je puno izazova, umnih igara, propitkivanja te osluškivanja vlastitog tijela, promatranja misli, emocija i prakticiranja iznimno vrijedne prakse odbacivanja svega onoga što nam u nama i izvan nas ne služi. Međutim, postoje znanja i metode koje taj put čine smislenijim, sistematičnim, konkretnim i usmjerenim. Tim putem idem i sama te vidim ogromne dobrobiti, promjene i sve veće razumijevanje onoga što ovdje pišem. Jednako lijepo je vidjeti iste takve pomake i promjene kod ljudi s kojima radim. Moguće je probuditi vlastitu autentičnost, potrebno je samo predati se tom putu.

Biti svoj i autentičan je puno više od pukih riječi. Kad se uđe u taj proces, jasno je zašto.

Ako promišljate o načinu kako pokrenuti ovaj duboki proces, naučite više ovdje.