Mnogima je vjerojatno pojam uzemljenosti nov, stran i nejasan. Biti uzemljen je način postojanja i stil življenja. Način postojanja znači da kad smo uzemljeni, glava nam je bistra i jasna, bez kaotičnih misli, a percepcija sebe i svijeta je realna, razumna i istinita. U sebi osjećamo mir, opuštenost i blago zadovoljstvo kao i sklad u emocionalnim reakcijama i stanjima te s lakoćom i tijekom prolazimo kroz dan i obaveze koje tijekom njega imamo. S druge strane, uzemljenost kao stil življenja odnosi se na sposobnost upravljanja s emocijama i obrascima uma te razvijenost vještine, da tako kažem, pražnjenja naboja koji u sebi sadrže emocije i obrasci.

Prisutnost u tijelu

Preduvjet za razumijevanje stanja uzemljenosti je definitivno prisutnost u tijelu. Budući da smo većinom odgajani na način da su nam svijest i pozornost locirani u glavi te analitičkom načinu doživljavanja sebe i svijeta oko sebe, zbog toga je vrlo teško razumjeti što ovo stanje doista jest. Način na koji se stanje uzemljenosti manifestira prije svega traži osjećanje i percipiranje tijela. Većina nije niti svjesna koliko napetosti, grča, krutosti i rigidnosti imaju u tijelu, jer je jako velik dio pozornosti u glavi. Ta stanja ukazuju na potpunu neuzemljenost i vrlo često disociranost u neki psihički trans koji je nastao, primjerice, uslijed neke traume ili više trauma tijekom života. Također, nemogućnost osjećanja onoga što se zbiva u tijelu ukazuje na popriličnu neuzemljenost, kao i nerealna percepcija i procjena sebe, situacija, svijeta oko sebe, pa samim time i osobnog razvoja.

Osjećati svoje tijelo je nešto što se uči te senzibilnost na zbivanja unutar njega s vremenom i praksom se uvećavaju. To je prekrasan dar koji svatko, ako se predano posveti sebi, može razviti. Taj dar je kompas u radu na sebi i detektiranju i transformiranju svega onoga što nas sprječava da živimo onako kako doista želimo. Zašto? Zato što naša podsvijest komunicira s nama kroz tijelo – kroz informacije, poruke, senzacije, emocije i energetska gibanja. Osluškujući sve to usklađujemo svoj unutarnji život s našom svakodnevicom te po potrebi možemo raditi korekcije i ući u dubinski proces transformacije podsvjesnih sadržaja. Upravo tome je, kao jednoj od bitnih stvari, kao i svemu o čemu u ovom tekstu pišem posvećen LifeSHIFT program.

Sposobnost uzemljavanja

Kad govorim o transformaciji podsvjesnih sadržaja, imati razvijenu sposobnost uzemljavanja je tu od presudne važnosti. Istinska promjena se događa kad nešto uistinu uzemljimo. Taj proces se ne odvija kroz glavu i mental, već isključivo kroz tijelo. Uzemljiti nešto znači imati sposobnost osjetiti nešto u potpunosti i moći to što osjećamo ispratiti, propustiti i otpustiti kroz tijelo. Ova vještina se uči te što ju više primjenjujemo, to ona više radi za nas na način da sve lakše i brže možemo „probavljati“ ono što se zbiva u nama.

Velika snaga se krije u emocijama i naboju koji nam izlazi u nekim situacijama, iskustvima i životnim fazama. U svemu tome leži ogromni potencijal za dolazak do životne energije, koja nam je zarobljena u neugodnim emocijama koje nam na površinu izvlače određene situacije, određena iskustva, pa i životne faze. Od neugodnih emocija je nemoguće pobjeći, jer su one sastavni dio našeg postojanja, ali isto tako one su i sastavni dio naše svakodnevice. Bol je u ovoj realnosti nemoguće izbjeći. Jedino što možemo je naučiti kako se nositi s njom i kako na kvalitetan način proći kroz bolne faze te adekvatno uzemljiti sve emocije koje takve faze nose. 

Ponekad bol na površinu izvlače životni lomovi i velike životne promjene, a ponekad je bol s kojom bi bilo dobro da se suočimo dio naše prošlosti. Ta, nazovimo je, stara bol je od nevjerojatne važnosti jer ona definira nas kao osobe, našu svakodnevicu i našu realnost (sve što smatramo mogućim ili nemogućim). Kad se suočimo s njom, točnije kad ju uzemljimo, mi postajemo druga osoba. Sa svakim korakom uzemljavanja stare boli, mi se mijenjamo, od fizičkog izgleda, naše percepcije, ponašanja, želja, odluka i životnih usmjerenja. Ovo je realna činjenica i to se događa svima koji prolaze kroz ovakav proces.

U što smo uzemljeni?

Ako nemamo razvijenu sposobnost uzemljavanja, tada nerazvijenost te vještine utječe puno dublje na nas i naš život, nego što nam se na prvi pogled čini. Naš um satkan je od niza raznih obrazaca koji čine našu osobnost i definiraju naše životne segmente (posao, odnose, financije, zdravlje, itd.). Neki obrasci su podržavajući i omogućuju nam sklad, ljepotu i opuštenost unutar nas i u našoj svakodnevici. Međutim, iznimno velik broj ljudi ima suprotnu situaciju. Njihov um je, pa samim time i život, kompilacija raznih obrazaca koji ne podržavaju život. Kad kažem da ne podržavaju život, pritom mislim da ne podržavaju osjećaj opuštenosti, mira i zadovoljstva, ne podržavaju lagodnost i ugodu u odnosima, u poslu, u financijama, već podržavaju bol i patnju od raspoloženja do životnih segmenata.  Tko bi želio provesti život na takav način? Odgovor je sigurno – nitko!

Ali, većina ipak bira živjeti na takav način. S jedne strane zato što nemaju adekvatno znanje kako išta u životu suštinski promijeniti, a s druge strane niti ne pokazuju bilo kakav interes za nekom promjenom. Koji je rezultat toga? Rezultat toga je ono što iskušavaju sa svim svojim osjetilima u svojoj svakodnevici. I to je njihova realnost, koliko god ona bila neugodna.

Ta neugodna realnost je pokazatelj onoga u što smo uzemljeni. Ako imamo određene obrasce u sebi, koje ne prepoznajemo, a koji nam štete, tada ne možemo ništa napraviti osim prihvatiti stvari onakve kakve jesu. Ako imamo određene obrasce u sebi koji nam štete, a koje prepoznajemo, tada možemo na njima raditi i možemo svojim radom, trudom i predanošću postupno mijenjati svoju realnost. Od ključne važnosti, između ostalog, ogromnu ulogu ovdje ima sposobnost uzemljavanja.

Želite li biti kao svoji preci?

U obrasce u koje smo uzemljeni, uzemljeni su vrlo vjerojatno i naši preci. Kad kažem uzemljenost u neki obrazac, pritom mislim da taj obrazac suštinski definira naše postojanje, od načina razmišljanja, načina kako se osjećamo, kako se ponašamo, tko i što jesmo te kako nam život izgleda. Primjerice, ako su vaši preci, od roditelja na dalje, rolali obrazac „život je patnja, borba i bol“, to postaje i vaša realnost. Pogledajte samo svoj život i što imate u njemu. Da li je prepun patnje, borbe i boli? Ako je, sve je jasno. Velik broj ljudi ne zna postojati mimo obrazaca koje generira njihova obitelj i preci. A to je samo vrh sante leda.  Svaka akcija prolazi kroz taj filter. Primjerice, trebate okrečiti stan i sve krene po zlu – krivi majstori, loše odrađen posao, dugotrajnost izvedbe krečenja, velik iznos plaćenog rada majstora i na kraju nezadovoljstvo rezultatom. Obrazac patnje, borbe i boli potvrđen je u potpunosti, na najbanalnijem primjeru. Budite kreativni i provucite ovaj obrazac kroz bilo koja zbivanja u vašem životu.

Temelj osvještavanja u što smo uzemljeni ide od toga da pogledamo koji obrasci se rolaju unutar naše obitelji, koje obrasce vrte naši roditelji, bake i djedovi, itd.  U kakvim raspoloženjima se nalaze članovi vaše obitelji, da li im stvari idu od ruke u životu, što smatraju da mogu ili ne mogu, što si dopuštaju ili ne dopuštaju, znaju li uživati, znaju li imati, znaju li voljeti, biti intimni, itd. - sve to određuje ono u što smo uzemljeni, što nas u fizičkoj realnosti definira. Kad osvijestimo nije dovoljno reći „aha, to je to, sad mi je jasno što se događa“, jer je to samo prvi korak. Kao što sam ranije napisala, uzemljavanje nečega ne ide kroz mental nego kroz tijelo. Nakon osvještavanja bitno je ući u proces transformacije onoga što nas definira i u što smo uzemljeni i tada se naša točka postojanja mijenja.

Mi ne moramo biti i živjeti kao svoji preci, ne moramo živjeti kroz obrasce koji nas ograničavaju. Imamo mogućnost izbora i svjesne promjene sebe i svog života. Izbor je na svakome od nas. Do tog izbora ne vodi fiktivan rad na sebi, nego istinska predanost tom putu transformacije koji postaje životni stil.

Postojati kroz uzemljenost

Dok ne uđemo u proces transformacije svog uma, do tada postojimo kroz toksične obrasce, koji bez obzira što se možda opisno razlikuju srž im je ista, a to je bol i patnja. Tek kad smo uzemljeni te možemo i znamo uzemljavati, tada postojimo kroz mir i opuštenost. Dolazak do toga je put i proces, ne događa se preko noći. A što smo uzemljeniji, što ide paralelno s time koliko uzemljavamo ono što se zbiva u nama i oko nas, u nama se budi nova pozicija koja je životna, na koju smo zaboravili i na koju nismo fokusirani. Ta pozicija je potpuna praznina koja tiho progovara u nama i zove nas da se s njom povežemo. U toj poziciji počinje život u pravom smislu riječi, život koji je nemoguće opisati. Pitanje je samo čujemo li tu poziciju i želimo li se s njom povezati.

Naučite živjeti na uzemljen način. Upravo s tim se, između ostalog, bavi LifeSHIFT edukacija - saznajte više!