Prisjetite se trenutaka iz svojeg djetinjstva kad ste bili bezbrižni  i opušteni.  Vjerojatno biste se složili da su to bili prekrasni trenuci. Ako se to stanje zadrži u svojoj punini i u odrasloj dobi, tada se sve čini puno jednostavnije, lakše ostvarivo i životnije. Budući da je svatko od nas kao dijete iskušavao takve trenutke i takvo stanje svijesti, postavlja se pitanje zašto u odrasloj dobi mali broj ljudi iskušava to stanje kao konstantu i kao nešto normalno i prirodno? Odgovor treba potražiti tamo gdje je sve počelo – u obitelji. Prema definiciji obitelj je osnovna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije. Većina ljudi obitelj percipira na ovaj način, ali postoji puno dublja percepija obitelji koja uvelike određuje kretanje života svakoga od nas.

Svaka obitelj ima svoje specifično polje

Svaka sekunda u našem životu započinje u umu. Um je apsolutno sve. Sve što iskušavamo sa svojih pet osjetila kreacija je našeg uma. Da bi se osjećali dobro i uživali u životu, bitno je razumijeti kako um funkcionira i zašto funkcionira tako kako funkcionira. Um je satkan od nebrojeno puno mentalnih procesa, vjerovanja, emocija, sjećanja, iskustava i raznih energetskih formi koje, između ostalog,  preuzimamo iz okruženja u kojem odrastamo ili ih sami stvaramo kroz iskustva i izbore koje činimo u životu. Sve to čini strukturu uma.

Baza stvaranja strukture uma je okruženje u kojem smo odrastali, tj. obiteljsko polje. Svaka obitelj ima svoje specifično polje. To polje je energetski enetitet koji ima svoju vibraciju, emocije, vjerovanja, mentalne koncepte te sadrži u sebi još mnoštvo toga. Neka obiteljska polja su konstruktivnija od drugih, ali u načelu, velik broj njih je disfunkcionalan i, nažalost, vrlo toksičan. Svaki član obitelji kroz vlastita životna iskustva doprinosi kvaliteti i razvoju obiteljskog polja. Na takav način u obiteljskom polju postoje nevidljiva pravila što je moguće, a što nije, što se može, a što ne, kakav će život članovi te obitelji imati, kako će se osjećati, kako će promišljati o sebi, drugim ljudima i životu, kakav tijek života će imati, kakvu kvalitetu odnosa će imati te općenito kakav život će živjeti.

Kvaliteta strukture uma ovisi o kvaliteti obiteljskog polja.  Što je obiteljsko polje kvalitetnije, to će i struktura uma osobe koja odrasta u tom polju biti kvalitetnija. Međutim, ono što je ključno za razumijeti je to da obiteljsko polje formira um sa svim sadržajima koji su dio tog polja.

Svako dijete kad se rodi je poput prazne ploče koju oblikuju nevidljiva pravila obiteljskog polja. Ta nevidljiva pravila formiraju dijete od onih očiglednih do najsuptilnijih načina te se na takav način stvori specifična struktura djetetovog uma.  Ta struktura generira cjelokupan život djeteta u svakom aspektu, segmentu i životnoj dobi.  Najčešće obiteljsko polje u djetetu stvori iznimno toksičnu strukturu uma, koja mu kad odraste stvara niz poteškoća i toksičnih situacija te koju rijetko tko zna kako promijeniti.  Upravo u promjeni te strukture je ključ te, u ovom slučaju, njezinoj poveznici s obiteljskim poljem.

Obiteljsko programiranje uma

Obiteljsko polje je poput zasebne inteligencije, poput zasebnog uma, koja tijekom odrastanja sraste s našom percepcijom i cjelokupnim energetskim sustavom. Usklađivanje sa zakonitostima obiteljskog polja u potpunosti definira funkcioniranje našeg života. Većina ljudi ima mentalnu percepciju svoje obitelji. Međutim, ono što dirigira prirodu našeg života su energetski obrasci naše obitelji. Kod više od 90% ljudi, energetski obrasci obitelji nisu usklađeni s mentalnom percepcijom obitelji. Potvrda toga su problemi koje ljudi vrte u svojoj svakodnevici, a koji ukazuju na neravnotežu prisutnu u obiteljskom polju.

U mjeri u kojoj je obiteljsko polje funkcionalno ili disfunkcionalno ovisi koliku ćemo ravnotežu ili neravnotežu imati u životu. Odrastajući u obiteljskom polju mi postajemo doslovno produžetak tog polja koje nas modelira.  Budući da kao djeca nemamo razvijeno racionalno promišljanje te nemamo filtere između svjesnog i nesvjesnog uma, apsolutno sve što se u obiteljskom polju događa formira našu osobnost ulazeći direktno u našu podsvijest (a upravo je podsvijest odgovorna za prirodu naše svakodnevice).  Iz tog razloga, kao djeca nemamo izbora te da bismo mogli opstati prilagođavamo se pravilima funkcioniranja obiteljskog polja. Na takav način gubimo osjećaj postojanja te dopuštamo obiteljskom polju da nam odgovori na pitanje “tko sam ja”. Odgovor na to pitanje od strane obiteljskog polja ide vrlo duboko te zadire u svaku poru nas i našeg života.

Nažalost, rijetko koja obitelj će stimulirati osjećaj individualnosti i autentičnosti, onaj osjećaj kojem svaki čovjek dubinski teži.  Vrlo često će taj osjećaj ljudi nazivati “želim biti svoj/-a” ili “želim biti prirodan/prirodna”. Međutim, rijetko tko istinski razumije što to znači i kako do tog stanja doći. Ono što obitelj stimulira su razne uloge i identiteti koji nemaju veze sa životom.  Vrlo često na razinu identiteta ulaze toksična vjerovanja koja daju odgovor na pitanje”tko sam ja”.  Ta vjerovanja su rezultat iskustava koja smo kao djeca prolazili te onoga što smo energetski prekopirali promatrajući svoje roditelje i njihovo ponašanje u određenim životnim situacijama. Pa tako, primjerice, velik broj ljudi misli za sebe “ja sam osoba koja ne vrijedi”, “ja sam osoba koja nije dovoljno dobra”, “ja sam osoba koja ne zaslužuje”, itd. te to postaje iznimno jak filter koji određuje percepciju sebe i svijeta oko sebe kojeg ljudi uopće nisu svjesni, a kamoli da ga propitkuju. Ta instalirana definicija “tko sam ja” određuje kako ćemo percipirati svoje mogućnosti, sposobnosti, svoju vrijednost, kvalitete te kako ćemo percipirati bilo koji životni segment kroz koji se krećemo u svakodnevici.

Isto tako, obiteljsko polje instalira i svrhu i smisao u životu. Primjerice, neke od najčešćih svrha koje se instaliraju su da se brinemo o svojim roditeljima, da kompenziramo roditeljima njihove roditelje, da pomažemo roditeljima da ne budu tužni i da se dobro osjećaju. Ove svrhe nastaju iz razloga što se generacijama u obiteljskim lozama rolaju disfunkcionalni odnosi između roditelja i djece te se taj niz disfunkcionalnosti prenosi na svaku iduću generaciju. Pojednostavljeno rečeno, djeca u određenoj obiteljskoj lozi ako nikada nisu imala roditelje (nekada je to u obliku fizičke prisutnosti, ali puno češće energetske – kad djeca imaju fizički prisutne roditelje, ali oni ne ispunjavaju dječje potrebe niti aktivno i na adekvatan način sudjeluju u njihovom odgoju), kad sama postanu roditelji neće moći ispunjavati svoju ulogu te će u svojoj djeci tražiti ono što nisu dobili od roditelja, ali isto tako će svoju dezintegriranost strukture uma prenijeti na svoju djecu.  Upravo je jedan od temeljnih razloga dezintegriranosti  strukture uma neprisutnost roditelja tijekom odgoja. Na taj način djeca postaju kopije svojih roditelja i to se događa generacijama. Jednom rječju, djeca svojim roditeljima postaju roditelji, a za tu ulogu nisu sposobna niti mentalno, niti emocionalno, niti dobno.

Život kao kopija obiteljskog polja

Ogroman utjecaj obiteljskog polja je i na to kako ćemo percipirati život i način na koji ćemo živjeti. Ako su se svi članovi iz našeg obiteljskog polja mučili u životu, iskušavali napor, spajali kraj s krajem i jednom rječju imali težak život, neminovno je da će se takav način života preslikati i na naš život. Ovo je samo jedan od niza obrazaca koje možemo preslikati iz obiteljskog polja. Iz toga razloga, vrlo je bitno osvijestiti obrasce koje smo preslikali iz obitelji.  Kako? Pogledajte što imate u svojoj svakodnevici. Kako funkcionirate po pitanju posla, odnosa, financija, zdravlja, raspoloženja ili bilo čega što nije navedeno te ono čega ste svjesni usporedite s obrascima u svojoj obitelji.  Primjerice, ako u obitelji u kojoj ste odrastali se konstantno živjelo na financijskom rubu, tako da se živjelo od prvog do prvog u mjesecu, vrlo vjerojatno se taj obrazac preslikao i na vaš život.  Ako je taj obrazac iznimno jak, bez obzira koliko zarađujete, jednostavno novac nećete moći zadržati ili ćete ga vrlo teško zadržati iz razloga što će taj obrazac kreirati nepredviđene situacije i izdatke na koje će novac doslovno curiti. Ovakvi i slični obrasci se mogu promijeniti s primjenom adekvatnog znanja, ali ključno je razumijeti da kako nas je obiteljsko polje treniralo, tako će nas trenirati i život.

Prvi korak je transformacija obrazaca obiteljskog polja

Kao što na početku ovog teksta piše – prisjetite se trenutaka iz svojeg djetinjstva kad ste bili bezbrižni  i opušteni.  To stanje je naše prirodno stanje. To stanje je temelj za kvalitetno kretanje kroz život i njegovo kreiranje.  Ali što je najbitnije, to stanje je i dalje u nama, ali je oklopljeno, između ostalog, sustavnim programiranjem od strane obiteljskog polja. Bit nije u cjeloživotnom, da tako kažem, kopanju po obiteljskim obrascima (to je samo jedan od koraka - i jako dobar prvi korak - zdravorazumskog pristupa osobnom razvoju), već u tome da pročistimo svoju strukturu uma do te mjere da se dovedemo u poziciju u kojoj smo bili kao djeca – bezbrižni i opušteni, ali s puno više svjesnosti i energije te sa zdravom strukturom uma.

Osvještavanje i izlazak iz obrazaca obiteljskog polja je postepen proces koji ovisi o našoj dinamici razvoja. Međutim, rad na ovom segmentu je moguće provoditi kroz individualni pristup ili kroz sustavnu, sistematiziranu edukaciju primjenom kvalitetnog, zdravorazumskog znanja i praktičnog rada.