Život u glavi nije samo život u mislima. Život u glavi je stanje iznimno dubokog transa u kojem smo identificirani s brojnim obrascima uma, mentalnim procesima, točno određenim spektrom emocija, percepcijom stvarnosti te onime što život je i što bi trebao biti. S obzirom da se ovdje radi o dubokom transu, spoznati ovaj trans kao istinu traži duboko poniranje u svoju nutrinu.

Upoznavanje vlastite nutrine

Hoćemo li ili ne spoznati ovo, i u kojoj mjeri, ovisi o tome koliko ćemo se duboko odlučiti upoznati. Upoznavanje vlastite nutrine ima svoje faze. Prije nego što uopće počnemo upoznavati svoju nutrinu, fokus nam je primarno usmjeren na vanjski svijet. Sve što nam se događa, što želimo i kako definiramo sebe i svoj život važemo kroz informacije koje nam daje naših pet osjetila kroz interakciju s vanjskim svijetom. S takvim pristupom životu ne možemo preuzeti odgovornost za sebe i ono što nam se događa, jer uzroci onoga što iskušavamo u životu leže u našoj nutrini.

Obično se prvi korak prema buđenju događa u trenutku kad je bol izazvana određenim događanjima u vanjskom svijetu toliko jaka, da nemamo izbora nego početi ponirati u sebe i preusmjeriti svoju pozornost s vanjskog na unutarnji svijet. Na ovu promjenu nas može potaknuti primjerice, dugotrajna depresija, duboko nezadovoljstvo, razvod braka ili prekid dugogodišnjeg odnosa, neki veliki gubitak, lom jednog ili više životnih segmenata, bolest, itd. Svatko tko je prošao ovaj put, zna o čemu pričam i zna svoje razloge koji su ga potaknuli na upoznavanje vlastite nutrine. U ovakvim situacijama, obrambeni mehanizmi su uzdrmani i onaj dio nas koji je unutar nas budan zaiskri i pokrene motivaciju za promjenom.

Prva usmjeravanja fokusa prema unutra su poput ljetnog povjetarca. Donose svježinu u nas i daju nam vjeru da je moguće mijenjati sebe i svoj život, iako još ne znamo što znači koračati tim putem i kako će on izgledati. A put je zaista dugačak. Ali njegova dužina nije razlog za obeshrabrenje, već motivacija i inspiracija za promjenu životnog stila i pogleda na život.

Obiteljski um - kora sadržaja podsvjesnog uma

Postoje razlozi zbog kojih smo većinu svog životnog vijeka proveli u glavi. Prije svega na takav način smo odgajani. Nitko nije podržavao naše spuštanje u tijelo i funkcioniranje svijesti kroz njega. Također, društvo i kultura podešeni su tako da vidljivo ili nevidljivo propagiraju vrijednosti koje treba slijediti, način života koji treba voditi i da se sav fokus usmjeri prema van. Tada nam sve to postaje bitno, jer smatramo da tako treba biti.

Kora, tj. početak onoga što nas drži u glavi su traume nastale tijekom našeg djetinjstva i odgoja, nerazriješeni odnosi s roditeljima te obiteljski obrasci koji uvjetuju našu svakodnevicu na nebrojeno puno načina. Dok smo djeca, zrcalimo i kopiramo svoje okruženje i ljude koje smatramo najvećim autoritetima, a to su naši roditelji. Kad zbrojite dva i dva i pogledate sebe i svoj život, vidjeti ćete jako puno sličnosti u okolnostima u kojima ste se nalazili ili se nalazite s onima vaših roditelja. Na prvi pogled se čini da nema nikakvih sličnosti, ali uvježbane oči će vidjeti nevjerojatne povezanosti koje mogu dodatno potaknuti na promjenu. Ako se dogodi ovaj klik, ovo možemo nazvati drugim korakom prema buđenju.

Radeći na sadržajima, nazovimo ga, obiteljskog uma, polako se počinjemo pojavljivati mi. Mi neuvjetovani obiteljskim umom. Mi koji počinjemo osvještavati vlastite vrijednosti, način na koji želimo živjeti, kroz koja iskustva želimo ili ne želimo proći, što želimo raditi, kako se želimo osjećati, s kim želimo provoditi vrijeme...i još puno toga. U ovoj fazi po prvi puta počinjemo upoznavati sebe, upoznavati tko smo mi doista.

Rad na obiteljskom umu dovodi do ogromnih promjena u svakodnevici. Mijenjaju se i uzdrmavaju brojni odnosi, mijenja se dinamika događanja s članovima obitelji, odnos prema poslu i novcu, naše raspoloženje, ciljevi, itd. Jednom riječju, sve postaje drugačije i novo. Možda se pitate zašto? Zato što je nefunkcioniranje navedenih segmenata direktan odraz obrazaca koje smo stvorili kao djeca ili smo ih preuzeli od svoje obitelji.

Ovo nije faza na kojoj kvalitetan, duboki rad na sebi staje i oko čega bi se isključivo trebao sastojati. Baš naprotiv, ova faza je samo kora sadržaja podsvjesnog uma, koju kad dotaknemo i isprocesuiramo uvodi nas u dublje sfere naše nutrine. Tada dobivamo priliku upoznati se još dublje i zakoračiti u dublji rad na sebi.

Centriranje u praznini

Radeći na obiteljskom umu, korak po korak, sve više osvještavamo koliko nam je svijest zarobljena u glavi. Prve spoznaje toga mogu biti prilično šokantne, jer postavlja se pitanje - gdje sam proveo/-la dosadašnji život i jesam li uopće u njemu bio/bila prisutan/-na? Odgovor na ovo pitanje glasi – u neprisutnom dubokom transu beskrajnog niza misli, emocija i obrazaca. To je realnost svakoga od nas, koliko god ne zvučalo pitko i ugodno i koliko god ignorirali ovu činjenicu.

Ova spoznaja može pokrenuti treći korak prema buđenju, dubinsku i iskrenu želju da nam se svijest centrira u praznini i u potpunosti spusti iz glave. Centriranje u praznini je najdublji cilj, ako se to uopće može nazvati ciljem, koji možemo ostvariti ponirući u svoju nutrinu. Predavanje ovom cilju mijenja nas iz korijena. Percepcijski pomaci, dublji pogled na realnost, dubina bivanja u sebi, uživanje u samoći, otpuštanje kolektivnih obrazaca koji određuju što život je, a što nije, samo su neke od dobrobiti centriranja u praznini. Život tada postaje nešto drugo. Život tada postaje život - jednostavan i dubok.

Ono što netko naziva mirom, može biti samo život u glavi

Za nekog mir (ili nazovite ga zadovoljstvom, srećom ili nečim drugim) može značiti posložen osobni, vanjski svijet. Za tu osobu to može značiti da ima posao, stabilna primanja, emocionalni odnos ili brak i djecu, bez da je minutu vremena provela usmjeravajući se i upoznavajući svoju nutrinu. Ili možda svakodnevno ili povremeno meditira, a ta meditacija služi kao pegla za valovito more svijesti izazvano svakodnevnim događanjima. Takav rad na sebi ne dovodi do promjena o kojima pišem u ovom tekstu, već održava postojeću strukturu obrazaca uma. Priznati si da se zavaravamo da nešto mijenjamo i da radimo na sebi, a kad to zapravo ne činimo, predstavlja prvi korak da doista i počnemo raditi na sebi.

Ostvariti u potpunosti prisutnost u sebi i centriranost u praznini od svakoga od nas traži spuštanje iz glave i totalno resetiranje postavki našeg funkcioniranja. Kad se predamo tom putu, tada nas vodi dubinska težnja za istinom, istinom o nama i svijetu u kojem živimo. Ova težnja se ne može na umjetan način stvoriti, ona jednostavno mora izvirati iz nas. Kad se pojavi, ona postaje naš životni stil kojem se predajemo cijelim svojim bićem. I tu počinje putovanje.

Postoji znanje koje korak po korak pokreće proces ukratko opisan u ovom tekstu. Možda se jednom i sretnemo. Saznajte više!

photo credit Emilie Ristevski