Bespomoćnost koju ljudi osjećaju kad pomisle na promjenu bilo čega u svom životu pada u vodu u trenutku kad počnu razvijati svjesnost. Svjesnost razvija poziciju unutar nas koja nam daje ogromnu odgovornost te razvija percepciju da uvijek imamo izbor – izbor kako ćemo se osjećati, kako ćemo razmišljati, kako ćemo se ponašati, što ćemo u životu odlučivati i raditi te kojim iskustvima ćemo reći da ili ne.

Mi nismo bespomoćna bića koja život i životne okolnosti vrte po vlastitom nahođenju i nije u našoj pravoj prirodi da živimo na autopilotu. Svjesnost je ta koja čini razliku. Ona nam daje priliku da osvijestimo i promatramo što iz naše podsvijesti kreira misli, emocije, ponašanja i obrasce te nam daje izbor da odlučimo što ćemo napraviti s onim što nam ne ide u prilog.

Razvijanje svjesnosti

Skraćena definicija svjesnosti bi bila da je svjesnost „ona koja zna”, "ona koja iskušava". Da bi ovo razumjeli, možemo usmjeriti pozornost prema tome da istražimo svjesnost kroz vježbu. Možemo početi jednostavno – tako da se pogledamo u ogledalo. Kad ovo činimo, uočavamo da nam tijelo stari, iako se ne osjećamo iznutra starije. Koliko god da tijelo s godinama mijenja svoj izgled i formu, iznutra postoji nešto što je uvijek isto, nepromijenjivo i uvijek promatra. To je zato što tijelo postoji u vremenu, ali svjesnost koja to percipira je izvan vremena i nikada ne stari – nepromijenjiva je. Intuitivno to znamo!

Sposobnost da budemo svjesni i promatramo, bez da smo uhvaćeni u naše iskustvo je nevjerojatna i oslobađajuća. Ako tražimo razumijevanje onoga što se događa u nama i našem životu, iznimno je bitno razvijati svjesnost. Temeljno oruđe za istraživanje svjesnosti je naše promatranje. S promatranjem možemo usmjeriti svoju pozornost da vidimo što se u nama događa i da istražujemo kako naš um i iskustva funkcioniraju.

Kad se probudimo na ovakav način unutar svog života, uvidi koje ćemo dobivati o sebi, drugima i životu biti će veliki, transformirajući i vrlo često iscjeljujući. Bitno je naučiti vjerovati tim uvidima i dopustiti im da nas vode i usmjeravaju, i po pitanju životnih izbora i po pitanju promjena koje bi bilo dobro unutar sebe napraviti.

Svjesnost je esencija uma

Da bismo to mogli, prije svega treba razumjeti da nam u početku pozornost nije na svjesnosti. Bez obzira jesmo li čuli za nju, tek počinjemo razvijati tu sposobnost ili već neko vrijeme živimo na svjestan način. Naš um je jako zavodljiv i naša vezanost za njega je nevjerojatno jaka. Što to znači? To znači da uzimamo svjesnost zdravo za gotovo, ignoriramo je i stavljamo fokus konstantno na sadržaj našeg iskustva – na ono što se događa u našem tijelu, osjećajima i mislima te u našoj svakodnevici. Sve dok ne shvatimo da to radimo i ne počnemo živjeti na način da nam je pozornost na svjesnosti, nemoguće je razvijati se, mijenjati se te živjeti stabilno, opušteno i mudro.

Ispod svega onoga što proživljavamo i doživljavamo u svakodnevici, nalazi se svjesnost koja sve to promatra, neutralno i nevezano. Kapacitet da budemo svjesni esencija je uma. Ono što obično zovemo umom referira se na „um koji misli”, nepresušnu fontanu ideja, slika, kreativnosti i evaluacija te rješevanja problema koji spontano prolaze našim umom. Ali kad pogledamo dublje, otkrit ćemo da um nije samo misli, promjena ideja i slika. Um uključuje i širok spektar umnih stanja ili kvaliteta oko i ispod procesa misli – emocije, raspoloženja, intuiciju, instinkte i obrasce. Ono što je najvažnije, iako često neprimjetno jer nam pozornost nije na tome, je postojanje svjesne prisutnosti. Ključ je uvježbati da nam pozornost bude na toj prisutnosti tj. da budemo prisutni i svjesni.

Zapadna znanost opisuje svjesnost i njezin sadržaj kao produkt mozga. Znanost pokazuje da kad su određeni dijelovi mozga oštećeni ili stimulirani, oni direktno mijenjaju stanje ili sadržaj našeg svjesnog iskustva. Ali ova istraživanja daju samo djelomičnu sliku. Što je sa svjesnosti samoj po sebi? Da li je ona samo evolucijski proizvod neurona? Ili je naš živčani sustav više kao TV i DVD, primatelj i snimatelj događaja, ali nije pravi izvor naše svjesnosti? Budistička psihologija ukazuje da je svjesnost polazište za život te da je fizičko tijelo u interakciji sa svjesnošću ali da nije njezin izvor.

Ako sjednemo mirno i usmjerimo svoju pozornost na svjesnost, teško ju je locirati ili opisati. Iskusit ćemo da postoji svjesnost, ali nema opis niti mjesto gdje bismo ju smjestili. Ako se opustimo i dopustimo iskustvu nefiksirane spoznaje da bude, iskustit ćemo ono što se naziva otvoreno nebo svjesnosti. To iskustvo je prazno kao prostor. U svojoj pravoj formi, svjesnost je spoznaja - čista, otvorena, budna, bez boje i forme, sadržava sve stvari ili nije limitirana njima. Ovo otvoreno stanje svjesnosti se opisuje kao neuvjetovano. Svjesnost je neokaljana iskustvima (ona ne utječu na nju), baš kao i nebo s oblacima i promjenom vremena.

Vezanost za unutarnja i vanjska iskustva

Kad počnemo razvijati svjesnost, ono što počinjemo sve više uočavati je to koliko smo vezani – za misli, emocije, ponašanja, navike, obrasce, ljude, posao, itd. Bez svjesnosti ne bi mogli iskušavati iskustva kroz koja prolazimo. Međutim, problem je u tome što smo zbog uvjetovanosti i isprogramiranosti našeg uma odmalena naučeni vezati se za iskustva. Svjesnost je vrlo često obojana iskustvom i nošena je njime.

Svjesnost koja postoji u svakom iskustvu, dok ne uvježbamo drugačije, obojana je s jako puno stanja – radosnim, uplašenim, ljutim, ekspandirajućim i kontrahirajućim, onih ispunjenim ljubavlju i ljepotom te žaljenjem. Sva ova stanja dolaze s pričama, osjećajima, percepcijom, vjerovanjima i namjerama, a kao najbitnije u podlozi imaju neki obrazac koji progovara iz naše podsvijesti i veže nas za dotično iskustvo. Kad je svjesnost obojana stanjima, to znači da ne promatramo, da smo vezani i nemamo odmak od onoga što nam se zbiva. Zen majstor Thich Nhat Hanh opisuje to na ovaj način: „Um je kao televizor, ima puno programa. Koji ćeš program ti upaliti?”

Obično smo toliko vezani za dramatičnu priču koja se odvija kroz iskustvo kroz koje prolazimo da ne primjećujemo i zaboravimo da u pozadini postoji svjesnost koja sve to što se događa prima. S promatranjem i svjesnošću možemo naučiti prepoznati koji je program upaljen, možemo naučiti mijenjati programe, priče i stanja s prepoznavanjem da su sva stanja pojavnosti u svjesnosti. Tako se učimo i razumijevanju prirode same svjesnosti koja leži u podlozi svakog iskustva.

Praksa - svjesnost vs. prolazna stanja i iskustva

Najvažnija lekcija u uvježbavanju toga da budemo svjesni, da budemo poput neba je da uočimo razliku između svjesnosti i svih prolaznih stanja i iskustava koja se pojavljuju i prolaze unutar svjesnosti. Kad ovo ne uočavamo i ne razumijemo, svako iskustvo koje se pojavi unutar nas uzimamo kao stvarno. Ali kad se izmjenjujuća iskustva poput sreće i nesreće gledaju kao ono što doista jesu – prolazna stanja i iskustva, tada pronalazimo put do mira. Kad se možemo opustiti u čistoj svjesnosti bez plusa i minusa, ako smo ikada željeli biti slobodni, ovo je mjesto koje smo tražili – mjesto gdje počinje sloboda.

Neki će se možda pitati – da li odmaranje u promatranju i svjesnosti znači da provjeravamo svijet ili da se povlačimo u sebe? Ne uopće! Odmaranje u znanju i spoznaji nije isto kao i odvajanje. Odvajanje je svojstveno disocijaciji koja je produkt trauma. Disocijacija znači da smo tijelom prisutni u trenutku, ali smo odsutni duhom iz njega tj. nismo tu.

Kad počnemo raditi na sebi i odmarati se u svjesnosti, moramo se odučiti od obrambene disocijacije i naučiti osjećati sve. Moramo si dopustiti prepoznati i iskusiti osjećaje i misli, konflikte, nepredvidivost života i sve ono što smo pohranili u svojoj podsvijesti kako bi naučili da možemo vjerovati otvorenosti svjesnosti. Odmoriti se u svjesnosti je suprotno od kontrakcija i straha. Kad se odmaramo u svjesnosti, ne bojimo se više promijenjivosti i prolaznosti života.

Zašto? Zato što ispod svega što se nalazi u našoj podsvijesti nalazi se prazan prostor, čista svjesnost koja je jedina stvarna. Ostalo je produkt naših iskustava koja su stvorila obrambene mehanizme prema sebi i svijetu te za koje vjerujemo da su istiniti i da smo to mi. Kad počnemo razvijati svjesnost, počinjemo uviđati neistinitost ovoga i počinjemo se buditi iz transa svog uma.

Sjetiti se tko smo

Ako ne razvijamo svjesnost izgubljeni smo, jer zaboravljamo tko smo. Saznanje da smo čista svjesnost, „ona ili onaj koji zna” i bezvremenski promatrač mijenja nas i naš život u potpunosti. Bitno je razumjeti da postoje dvije dimenzije našeg života - neprestano promjenjivi tijek iskustava i ono što promatra iskustva.

Kao što sljedeća izreka kaže: „Razvijte um koji je širok kao prostor, gdje se iskustva – ugodna i neugodna mogu pojaviti i nestati bez konflikta, borbe i povrede.” To donosi ogromnu slobodu – zakoračite u nju!

Ako imate unutarnji poriv razvijati svjesnost, živjeti na takav način i razumjeti svoj um te što iz njega vas odmiče od svjesnog življenja, u tome vam može pomoći LifeSHIFT edukacija. Naučite više ovdje!