Problemi po pitanju financija danas su vrlo učestali. Postavlja se pitanje zašto je to tako? Mnogi će reći recesija, vlada, država, sudbina, zvijezde…u tome je problem. Međutim, sve to može biti samo posljedica ili dobar izgovor za neimanje novca. Idemo pogledati malo dublje na konkretnom primjeru i vidjeti u čemu na dubljem nivou potencijalno leži uzrok ovog problema.

Na uvodnom razgovoru Ivan je počeo pričati o svom problemu s financijama. Rekao je da se cijeli život „krpa“ s novcem, ali nikako da ostvari poziciju stabilnosti i sigurnosti na tom segmentu iako već ima 40 godina. Govorio je o tome kako mu se u životu konstantno događalo da je donosio krive odluke po pitanju posla, gdje je ulagao jako puno novca, a malo ili gotovo ništa mu se nije vratilo. Na kraju je odlučio ostaviti siguran posao i krenuti u privatni biznis, ali tada su se stvari počele otimati kontroli. Klijenata niti posla nije bilo nigdje na vidiku, a troškovi su se povećavali. Ma da je većinu svog vremena provodio baveći se sa segmentom posla i ulažući energiju u njega, financijska slika se nije poboljšavala.

Kad smo počeli razgovarati o njegovoj obitelji, pogotovo roditeljima, i o tome kako oni funkcioniraju po pitanju novca Ivan je počeo iznositi informacije koje su jasno ukazivale na uzrok problema. Naime, Ivan je odrastao u okruženju u kojem niti njegova majka niti otac nisu nikada imali novca. Cijelo njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno međusobnim prepirkama roditelja oko financija, jer su konstantno živjeli na egzistencijalnom rubu. Najčešća rečenica koju bi Ivan čuo kada bi roditelje pitao da mu daju nešto novca glasila bi „Nemamo!“, a emocija koja je dominirala u obiteljskom okruženju bio je iznimno jak strah.

Ivan je pričao o tome kako je uvijek imao manje od druge djece,jer mu roditelji nisu mogli priuštiti puno toga, ali da je to prihvatio. Što se zapravo tu dogodilo? Dječji um je vrlo delikatan i prijemčljiv. Um djeteta uči na način da modelira okruženje u kojem odrasta. Sve što dječji um vidi, čuje i iskusi po pitanju nečega, to će se implementirati u strukturu uma i s vremenom zaživjeti. U ovom slučaju, Ivanov dječji um preuzeo je model roditelja po pitanju funkcioniranja na segmentu posla i novca. Konstantno ponavljanje rečenice „nemam novca“ postalo je takoreći mantra za Ivanov um, a život na egzistencijalnom rubu i konstantnoj financijskoj borbi nešto sasvim uobičajeno i normalno.

U prijevodu, Ivan je preuzeo financijsku i poslovnu konstrukciju svojih roditelja te njegov um nije percipirao ništa mimo toga iz jednog jedinog razloga – zato što nikada nije percipirao da postoji neka druga financijska i poslovna realnost.

Kroz kontinuiranu primjenu znanja koja je stekao na kontinuiranim predavanjima te kontinuirani rad jedan na jedan na coachingu, Ivan je osvijestio o čemu se radi te je počeo slagati jasnu sliku onoga što se u njegovom životu događalo. To je bio dobar početak da izađe iz začaranog kruga obrasca u kojem se nalazio. Osvijestio je koliko problema mu je stvorio obrazac kroz koji je funkcionirao te je bio iznimno ljut na sebe i svoje roditelje što je toliko vremena proveo funkcionirajući kroz taj obrazac.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, kroz kontinuirani rad na coachingu i primjenom stečenog znanja kod kuće, Ivan je počeo uviđati konkretne promjene u svom životu. Grč u vezi financija koji je izazivao strah preuzet/iskopiran od roditelja je polako splašnjavao,a stvari u poslu su se počele polako slagati. Danas i dalje radi kao privatni poduzetnik, a financije i posao kojim se bavi dobiva sve lagodniji ugođaj – onakav kakav je Ivan oduvijek priželjkivao. Posao se razvija, a Ivan se sve više etablira u poziciji financijske sigurnosti i stabilnosti.

*Imena polaznika LifeSHIFT programa i coachinga su promijenjena radi zaštite njihove privatnosti.