Vrlo često možemo od ljudi čuti izjavu „želim živjeti punim plućima“. Iako ova izjava zvuči generalizirano i preopćenito, svatko tko ovo iskaže u podlozi zna što to znači. Možda se to odnosi na više putovanja, više slobodnog vremena, a možda na više prepuštanja i uranjanja u ljepote prirode. Bez obzira o čemu se radi, bit je u tome da živjeti punim plućima znači dopuštanje i otvaranje užitku da slobodno teče našim životom.

Užitak je nešto čemu svi težimo. On je ono što nam daje osjećaj da smo živi, da smo u interakciji sa svijetom oko sebe. Pa iako ponekad zbog stjecaja okolnosti nismo u mogućnosti osjetiti život u potpunosti, do užitka dolazimo putem ukusne hrane, kontakta s dragim osobama, putem seksualnih iskustava ili jednostavno uživajući u slobodnom danu bez ikakvog planiranja njegovog tijeka. Svatko najbolje sam za sebe zna koliko i da li uopće ima užitka u životu. No, budući da nas užitak privlači, postavlja se pitanje što sprječava da on u potpunosti teče našim životom?

Prihvaćanje užitka

Osnovno pitanje kod puštanja užitka u život je to da li ga možemo prihvatiti? Svjesno svatko će odgovoriti naravno da da, ali gledano iz drugog kuta zašto toliki broj ljudi ne uživa u životu i doživljava monotoniju u svojoj svakodnevici? Prihvaćanje užitka zahtjeva mogućnost propuštanja te energije kroz svoj um i energetski sustav. Ako užitak gledamo kao rijeku koja teče, u trenutku kad naiđe na branu njezin tijek je prekinut. Poput rijeke tako i mi imamo limite do kojih se možemo otvoriti užitku. Prihvaćanje užitka nije stvar neimanja vremena, novca, prostora ili specifičnih okolnosti. Ti elementi su samo površina, a pravi uzrok leži u tome da nismo adaptirani na propuštanje te energije. Kad možemo propustiti energiju užitka, tada se i posao i novac i vrijeme i prostor i okolnosti poslagaju upravo onako kako trebaju same po sebi.

Iako je priroda užitka u podlozi vrlo jednostavna - dogodi se trenutak koji nam može donijeti užitak i mi se prepustimo tom trenutku što rezultira užitkom - naš um i energetska struktura to ne interpretira na tako jednostavan način. Pojesti nešto, biti u interakciji s nečim ili nekim, putovati, imati vremena za sebe, sve su to kategorije koje nam život spontano donosi i svatko od nas može u takva iskustva ući i proći kroz njih. Ono što je ključno u tome, možemo li u potpunosti uživati u svemu tome? Možemo li se u potpunosti prepustiti trenutku u kojemu se događa mogućnost iskušavanja užitka?

Naš energetski sustav gradi se putem iskustva, putem zrcaljenja ljudi i okruženja u kojem smo odrastali i boravili kao djeca. Kako se to okruženje odnosilo prema užitku, tako ćemo se i mi odnositi prema užitku. Ono što percipiramo kao ugodu ili neugodu kao djeca, postati će vrlo jak energetski otisak koji će se odražavati kasnije u našem životu.

Zrcaljenje ugode ili neugode

Djeca po prirodi znatiželjna, otvorena i spontana imaju prirodni mehanizam težnje prema užitku. Svatko od nas je, također,imao razvijen taj mehanizam. Dječja želja da istraže i osjete svijet oko sebe izražava se kroz njihovu znatiželju za interakcijom sa svijetom oko sebe. Ta znatiželja vodi ih prema tome da iskuse užitak. Međutim, vrlo često ljudi s kojima odrastaju interpretiraju to kao zahtjevnost i u skladu sa svojim kapacitetom propuštanja energije užitka koče djecu da ga ona iskuse i adaptiraju se na njega.

Najjednostavniji primjer je recimo taj kad dijete plače zato što mu je uskraćen kontakt s nekim predmetom ili ulaskom u neku situaciju. Nekada kontakt s nekim predmetom ili situacijom može imati negativne posljedice za dijete pa zbog toga roditelj djetetu ne dopušta interakciju. Ali uzrok nije u dopuštanju ili ne dopuštanju kontakta s nekim ili nečim, već u tome kako se djetetu objasni zašto mu se ne dopušta ta interakcija i da li mu se uopće objasni. Ako do toga ne dođe, posljedica toga je da se u djetetovom umu stvara negativna slika između želje za užitkom i mogućnosti njegova ostvarenja te energetski gledano stvara se blokada za propuštanje te energije.

Bilo koja situacija u kojoj smo se kao djeca našli, bez obzira da li smo ušli u kontakt s ugodom kroz nju ili nismo, iznimno je bitno kako je okruženje naš prolazak kroz takva iskustva zrcalio i da li ih je uopće zrcalio. Naš um i energetski sustav nemaju šprancu s kojom se rađamo i koja nam govori ovo je dobro, a ovo nije. Za stvaranje tog prepoznavanja ključno je okruženje u kojem odrastamo, jer ga upravo ono izgrađuje. Ukoliko je okruženje, dakle ljudi s kojima smo odrastali, a pogotovo roditelji, podražavalo, ohrabrivalo i objašnjavalo nam zašto je nešto dobro ili nije po realnom kriteriju mi bez problema umrežavamo svoj um i energetski sustav na primanje i propuštanje ugode i užitka tj.stvaramo bazu za energetski tijek tog impulsa. Realni kriterij znači da ljudi s kojima odrastamo mogu propustiti užitak i nemaju blokade po pitanju toga. Najbolji pokazatelj toga je način na koji ti ljudi žive i u kojoj mjeri je užitak prisutan u njihovom životu. U suprotnom, naš život postaje kopija istih tih blokada.

Um treba biti umrežen i naučen na užitak

Prihvatiti užitak u suštini znači da možemo dopustiti toj energiji da teče kroz nas poput rijeke. Tada možemo primiti i novac i ljude i kreativnost i poslovne prilike te sve ostalo što nam povećava osjećaj ugode u životu. Upravo zbog nemogućnosti primanja energije užitka, vrlo često ljudi imaju negativne stavove po pitanju primanja veće količine ugode. Tipičan primjer toga je recimo primanje veće količine novca u život.

Dopustiti si užitak, biti otvoren prema njemu i moći ga prihvatiti, znači da dopuštamo svemu onome što nam stvara ugodu da uđe u naš život i da se tome u potpunosti prepustimo. Hoćemo li to moći učiniti ili ne, ovisi o tome koliko nam je energetski i živčani sustav adaptiran, što opet ovisi o tome koliko nas je okruženje u kojem smo odrastali naučilo tome. No, bez obzira o kojem slučaju se radi, sposobnost prihvaćanja i propuštanja užitka je nešto što se s radom na sebi može postići.