Ako se osvrnete na svoj život, na prvi pogled on se čini idealan. Vjerojatno imate posao, nalazite se u odnosu s nekom osobom, imate određene aktivnosti kojima se bavite te određeni stil života. Međutim, problem nije u tome što netko ima, već u tome da koliko god se mijenjaju okolnosti unutar tih segmenata te promjene će rezultirati frustracijom, jer će i dalje postojati ona dobro poznata praznina.

Zarađivanje novca, odnosi, uspjeh i posjedovanje stvari i informacija, ako ne postoji adekvatan pristup sebi i percepciji životnih iskustava, uvijek će stvarati osjećaj odvojenosti od onoga čemu svaki čovjek teži - a to je dubinsko stanje mira i zadovoljstva koje je neuvjetovano s vanjskim stvarima.

Priče uma su baza života

Osnovni problem leži u identifikacijama. Identifikacije su dubinski inkodirane priče uma koje suptilno i nesvjesno usmjeravaju misli, osjećaje, ponašanje, odluke i životne izbore. Ljudski um je nevjerojatna baza raznih identifikacija koje dirigiraju kretanje kroz život. I upravo te identifikacije stvaraju određene mentalne koncepte s kojima se ljudi poistovjećuju te vjerujući u njih čine određene akcije da bi došli do konstantnog osjećaja mira, koji se, paradoksalno, nikada ne pojavljuje. Postoje razne identifikacije, od onih vezanih uz neku naviku (npr.ja sam pušač), način ponašanja (npr.u toj situaciji ponašam se tako i tako), osjećanja (npr.ja sam ljut) i promišljanja (npr.ja sam bogat), pa da onih vezanih uz vidljive i opipljive segmente kao što su posao, emocionalna veza, brak, vježbanje, itd. Zapravo, ukoliko ne postoji svjesnost o načinu funkcioniranja uma te ne poznavanje onoga što nosimo u sebi, apsolutno sve u životu postaje potencijalna, ili već je, identifikacija.

Identifikacije su puno više od priče. One su temelj svakog čovjeka, baza našeg života koju nesvjesno izražavamo funkcionirajući na „ja jesam to“ način. Što to znači? Od kad dođemo na ovaj svijet stvaramo identifikacije. Dolazak u određeno obiteljsko okruženje zahtjeva prilagodbu istom. Ta prilagodba povezana je s energetskim, vibracijskim modeliranjem tog okruženja tj. energetskim prihvaćanjem pravila igre okruženja u kojem odrastamo. „Ja jesam to“ priče nasljeđujemo od roditelja ili one nastaju kao reakcija na njihovo stanje svijesti, koje se odražava u obiteljskom okruženju.

Podržavanjem identifikacija hranimo svoj smisao

Identifikacije kreiraju naš svijet i realnost te se hrane s našom energijom. Kao i bilo koja druga energetska forma na ovome svijetu (a sve što je dio materijalne realnosti u suštini je energetska forma), tako i identifikacije trebaju energiju da bi opstale. Pa tako vjerujući, primjerice, u identifikaciju „ja sam moj posao“ ako se iskonstruira situacija koja će ugroziti i srušiti posao te osobe, ta osoba će se srušiti jer će izgubiti sebe i smisao svog postojanja (energetski će biti ispijena, jer upravo ta identifikacija unutar osobe kreira takav scenarij i na njemu se hrani).

Bit je u tome da podržavajući svoje identifikacije mi podržavamo, hranimo svoj smisao te je činjenica da se ljudi manje boje gubitka fizičkog tijela nego gubitka smisla u životu. Ljudi vrlo teško otpuštaju svoje identifikacije, pogotovo one dubinske. Te identifikacije su iznimno integrirane u ono što mi uistinu jesmo tj. one su povezane s onim što mi uistinu jesmo. Ako nestanu te identifikacije, nestati će i jedan dio nas, jedan dio nas će biti ugrožen. Onoga trenutka kada takve identifikacije budu ugrožene, ljudi mogu iskonstruirati nevjerojatne situacije i scenarije samo da ta identifikacija opstane. Ovakve identifikacije su najviše aktivne, najprisutnije u segmentima koji su nam najbitniji i s kojima se najviše bavimo.

Kako izaći iz začaranog kruga identifikacija?

Upravo u segmentima koji su nam bitni život će nam konstruirati razne izazove i testiranja kako bismo osvijestili gdje smo slabi i pomaknuli svoju svijest iz vezanosti za „ja jesam to“ priču i funkcioniranje u glavi prema višoj razini svjesnosti te stanju svijesti koje neće uvjetovati naše kretanje unutar nekog životnog aspekta.

U slučaju jakih identifikacija, a svatko ih ima, „moja osobna priča" postaje puno važnija od same istine. I kod priče o identifikacijama, iznimno je bitno razumjeti da što smo identificiraniji to smo dalje od istine u svom životu. To više živimo kroz priče svog uma u kojima nikada nema niti neće biti života kojem težimo, a taj život se zove potpuni mir, unutarnje zadovoljstvo i uživanje u trenutku.

Onoga trenutka kad propitkujemo svoje „ja jesam to“ priče, spoznajemo da se te igre uvijek kreću kroz polaritete. Kad se identificiramo s pričom npr. "ja sam bogat", automatski s tom izjavom kreiramo i siromaštvo. Nemoguće je izabrati samo jednu polovicu identifikacije bez da istovremeno ne kreiramo ono suprotno. I baš zato je nemoguće zamijeniti negativnu stranu s pozitivnom. Ako želimo zamijeniti negativnu stranu, tada trebamo otpustiti cijelu „ja jesam to“ priču. Što se više krećemo prema jednom polaritetu, drugi polaritet će nas vući od te strane. Postoje ljudi koji su vrlo entuzijastični prema afirmiranju određenih afiniteta no, što se više držimo jedne strane druga strana postaje puno jača, jer to je prirodna zakonitost svijeta u kojem živimo.

I to nas poziva na propitkivanje života, jer postavlja se pitanje – što mi radimo sa svojim životom i gdje je istina u cijeloj priči? Nažalost, velika većina još ne percipira polaritetnost realnosti u kojoj se kreću i grčevito teže tome da postignu i zadrže isključivo pozitivan polaritet u životu. A to je, najblaže rečeno, nemoguća misija.

U trenutku kad barem malo spoznamo što se nalazi iza vela identifikacija, kad dotaknemo prošlošću neuvjetovanu dimenziju svog uma i bića i postanemo neutralni promatrači, tada se razvija potpuno drugačiji tip odnosa prema svemu o čemu smo prije razmišljali da smo mi i kako bi svoj život trebali usmjeravati. Jednom kad upoznamo sebe na ovaj način, tada možemo razvijati sasvim drugačiji, neidentificirani odnos prema identifikacijama i tek tada možemo birati. A to otvara jednu sasvim novu dimenziju u našem životu.

Naučite više ovdje.