Odnosi, pogotovo oni bitni i dugotrajni, otvaraju iznimno velike mogućnosti za suočavanje s vlastitim ranama, strahovima i iluzijama. I možda je upravo to razlog zašto velik broj ljudi ima problema s time da uistinu voli drugu osobu te da joj se otvori u cijelosti. Mnogima to predstavlja vrlo zahtjevan način funkcioniranja. Na to upućuje i činjenica da većina želi imati zdrave i kvalitetne odnose u životu, ali u realizaciji toga dolazi do velikih problema.

Odnosi su, pogotovo oni intimne prirode, izvrstan poligon za osobni i spiritualni razvoj. Upravo oni omogućuju nam da spoznamo tko smo doista ispod brojnih iluzija kojima dubinski vjerujemo. Pitanje je samo – iz koje pozicije im pristupamo? Interakcija s drugom osobom može ići kroz tri razine funkcioniranja, a to su (nazovimo ih okvirno): ego-ego, osoba-osoba i biće-biće. Današnje relacije većine nalaze se najčešće na razini ego-ego funkcioniranja te eventualno osoba-osoba načina funkcioniranja, dok je treći model funkcioniranja, tj. biće-biće, najmanje zastupljen u većini ljudskih interakcija.

Ego prevlast – realnost većine odnosa

Ego-ego funkcioniranje bazira se na konstantnom i obostranom unošenju vlastite prošlošću isprogramirane umne realnosti u odnos, dok se osoba-osoba funkcioniranje bazira ne toliko na umnim programima,jer su oni u dobroj mjeri osviješteni i nadvladani po pitanju odnosa, već kroz pristupanje osobi koju volimo bez neke prevelike dubine u percepciji, komunikaciji, osjećajima i općenito interakciji s tom osobom iako, bez obzira na to, odnos ove vrste može sasvim korektno i kvalitetno funkcionirati te osobe, ukoliko ne žele više od odnosa, mogu biti s ovakvim oblikom odnosa zadovoljni. Dakle, nalazi se na pola puta između ego-ego i biće-biće modela funkcioniranja.

Biće-biće je najsuptilniji i najfiniji način interakcije s drugom osobom, koji u nama i drugoj osobi izvlači one najdublje i najčišće kvalitete koje nisu dio našeg karaktera, već dio onoga tko mi u suštini jesmo. To je interakcija u kojoj možemo dotaknuti najdublji aspekt osobe s kojom smo u odnosu, ali isto tako ta osoba može postići isti efekt i s nama. Jednostavno, takva vrsta interakcije se događa spontano, bez ikakvog napora. Iako i ovakvu vrstu odnosa treba gledati kao svojevrsno iskustvo, vjerojatno bi mnogi htjeli imati ovakvo iskustvo, što je sasvim prirodno ukoliko je tako. U trenutku kad i ako se aktivira takva interakcija, ona može pokrenuti mnoštvo uvjetovanih obrazaca i prepreka koje će kreirati situacije i okolnosti, kojima će biti cilj da taj odnos svedu na ego-ego interakciju. U prilog tome mogu ići naše najdublje povrede, najgori strahovi i najdublji emocionalni okidači.

Ono što odnosi izvlače na površinu i aktiviraju u nama, mnogi smatraju da su to većinom emocionalne povrede uzrokovane našom obitelji dok smo bili djeca. Ali ipak, ne treba stati samo na tome niti se fiksirati na isključivo tu vrstu uzroka. Ta vrsta uzroka je najočitija, ali ne nužno i jedina te ona definitivno stvara dobru bazu za nemogućnost ostvarivanja nazovimo je biće-biće konekcije s drugom osobom te nas drži u okviru ego-ego pristupa odnosu.

U djetinjstvu naš um i tijelo su energetski slabi te iznimno receptivni. Rezultat toga je da naš um stvara zaštitničke modele funkcioniranja, koji se kasnije manifestiraju u odnosima tako da vođeni umom činimo sve da ne budemo povrijeđeni, manipulirani, kontrolirani ili odbačeni. Ukoliko je ovo baza našeg funkcioniranja u odnosima, to će nas držati zarobljenima u kompleksnim strategijama obrane i kontrole koja će sprječavati dublju konekciju s drugom osobom.

Doticanje istine u odnosu je doticanje istine u sebi

Što smo čišći od ego konstrukcija, to ćemo biti bliže sebi te ćemo moći privući iste takve ljude u svoj život, ali istovremeno i omogućiti si da možemo dublje dotaknuti osobe s kojima smo u interakciji (ne moraju to nužno biti samo intimni partneri). Mnogi to ne razumiju, što se vidi po tome da izbjegavaju suočavanje sa svojim ego iluzijama. Ali bez obzira što to izbjegavaju te ego iluzije cijelo vrijeme izranjaju na površinu i kreiraju scenarije s kojima se svakodnevno susreću. Većina kad upozna nekoga i zavoli ne očekuje da će na površinu izaći osjećaji kao što su strah, nepovjerenje, okrivljavanje, konfuzija i tome slični osjećaji. Ti osjećaji su zapravo blagoslov, jer ono najbolje u nama nikada neće u potpunosti izaći na površinu ukoliko prvo ne izađe ono najgore.

Jedini način oslobađanja od uvjetovanih ego iluzija je potpuni, svjestan prolazak kroz njih. Umjesto da zaobiđemo tunel tako da se penjemo preko planine, trebamo zaroniti u njegovu crninu i mrak te ju integrirati, prihvatiti i propustiti kroz sebe. Svijet u kojem živimo ne podržava prolazak kroz ovakav proces, jer je usmjeren na negiranje i neprihvaćanje takvih iskustava. Međutim, bitno je naučiti prihvatiti i uzlazne i silazne emocionalne cikluse u životu, jer i jedni i drugi su dio života. Prihvatiti silazni emocionalni ciklus u životu znači dopustiti si da se raspukne ego iluzija, dopustiti si oporavak nakon toga, biti strpljiv pritom te moći otpustiti ono što se trenutno raspada unutar nas, pa samim time i izvan nas.

Kad se u odnosu oslobađamo uvjetovanih ego iluzija, stara očekivanja i priče padaju u vodu te se otvara puno veće prihvaćanje između nas i osobe s kojom smo u odnosu. I upravo takav pristup u suštini uvodi odnos u onu pravu realnost, realnost koja je istinita-realnost u kojoj možemo dotaknuti biće, suštinu osobe s kojom smo u odnosu.

Sa svim tim dajemo si priliku da promijenimo odnos u kojem jesmo, ako je nužno izađemo iz njega te otvaramo mogućnost da u naš život uđe netko tko će dublje rezonirati s našom istinom i omogućiti nam daljnji samorazvoj. Svaki odnos je na svoj način posebno iskustvo kojeg ne treba gledati kao neku krajnju točku našeg samorazvoja, pa čak i ako se radi o najdubljoj mogućoj konekciji između dvoje ljudi, jer priča vjerojatno tu ne staje - možda tek počinje…