U društvu postoji jedan iznimno jak kolektivan obrazac u čiju zamku je uhvaćeno jako puno ljudi. O kojem obrascu se radi? Većina kad ostvari partnerski odnos počne funkcionirati po „MI“ principu. To znači da počnu zanemarivati vlastiti život i da odnos s partnerom postane centar njihovog svijeta. Sve se vrti oko odnosa s partnerom (apsolutno sve!). S druge strane, ostalim segmentima života pridaje se jako malo pozornosti, a s vremenom oni počinju i blijedjeti iz života. Sve se manje druže s prijateljima, sve manje rade neke aktivnosti sami bez prisustva partnera, sve manje zadovoljavaju svoje potrebe, itd…

Umjesto imanja vlastitog života i imanja unikatnog partnerskog života, velik broj parova živi kroz ukalupljeni obrazac odnosa u kojem se zna što se točno u kojoj fazi odnosa radi, a ključ cijele te priče je u „nemogućnosti“ činjenja akcija bez prisustva partnera!

Činjenica je da nema ništa loše u tome i da je prirodno posvetiti maksimum svog vremena partneru/-ici u fazi zaljubljenosti. Međutim, dugoročno gledano to stavlja iznimno veliki pritisak na odnos. „Mi obrazac“ u počeku može biti zanimljiv i zabavan, ali s vremenom svjesno ili nesvjesno partneri počinju iskušavati tenziju zbog tog obrasca. Zašto? Zato što na nekom nivou sebe počinju osjećati ograničenje vlastite slobode na koju su sami pristali, a ne znaju kako iz toga izaći.

Dosta problema u odnosima proizlazi upravo iz „mi obrasca“. Ukoliko se „mi obrazac“ duboko ukorijeni , osnovno pitanje koje se pritom nameće glasi: „Gdje počinjem ja, a gdje završavam?“ Najčešće ljudi zbog ovog obrasca izgube svijest o sebi i identificiraju se s iluzornom slikom sebe koju stvara sam odnos.

Temelj svađa i konflikata u odnosu proizlazi upravo iz „mi obrasca“. Ukoliko ste možda i vi zapeli u ovom obrascu preispitajte sami sebe pa ćete vidjeti zašto. Iako se na površini partneri svađaju zbog nekog xy razloga, ispod toga pravi razlog i okidač svađe može biti neka nezadovoljena potreba, primjerice, potreba za izlaskom s prijateljicama ili prijateljima, zanemarivanje vlastitog hobija, zanemarivanje neke fizičke aktivnosti, ne udovoljavanje izboru hrane prilikom kuhanja ili bilo što drugo. Stvar je u tome da „mi obrazac“ guši individualnost u odnosu, a samim time guši bazične potrebe partnera.

Međutim, ono što predstavlja najveću prepreku i izvor konflikata u „mi obrascu“ je neimanje distance u odnosu. Vjerojatno znate i sami iz iskustva da ukoliko ste s nekim svaki dan, svaki sat, svaku minutu i tako danima bez prekida, bez drugih aktivnosti i ljudi, da vam ta osoba s vremenom počne ići na živce. Ista stvar se događa i u odnosima.

Da biste izbjegli tu zamku, bitno je stvoriti distancu u odnosu kako bi on mogao ponovno disati. To znači da oba partnera trebaju naći svoje interese i aktivirati ostale segmente života te ih uključiti u svoj raspored i svoj život. Jednom riječju, bitno je da i vi i partner imate razvijen svoj život mimo odnosa.

Također, bitno je da razvijete (i živite!) kroz svijest da ste vi i vaš odnos dvije različite priče. Točnije, da postoji „ja“ (moj život), da postoji „ti“ (tvoj život) i da postoji „mi“ (odnos). A taj „mi“ je mjesto u kojemu se susrećete s partnerom i dijelite sebe dok ste zajedno. U tome je ključ i ovo je jako bitno za shvatiti!

Stvar je u tome da u životu ne postoje fiksna pravila po pitanju toga koliko ćete se puta čuti i vidjeti s partnerom, hoćete li živjeti s njim ili nećete i slično, već ih svatko od nas sam bira ovisno o vlastitim potrebama. I upravo na taj način razvijaju se unikatni odnosi u kojima partneri mogu u potpunosti izraziti svoju autentičnost.

Imate li vi razvijen svoj život mimo odnosa?