Ako promotrite u svom okruženju kako se ljudi ponašaju, primijetit ćete da je vrlo često njihovo ponašanje impulzivno i nepromišljeno. Da bismo umanjili količinu patnje u svom životu (a ona uključuje konflikte i probleme s kojima se u životu susrećemo) iznimno je bitno senzibilizirati se na vlastita ponašanja koja plasiramo prema van.

Svjesno djelovanje je jedno od vrlo bitnih elemenata koji mogu umanjiti količinu problema, a ponajprije drame koja se vrlo često ukorijeni u životu mnogih ljudi. Da biste mogli osvijestiti na koji način vi djelujete u svojoj svakodnevici, dovoljno je da se zapitate sljedeće:„Kako se ponašam u situacijama, događajima i iskustvima koja mi izvlače na površinu nepoželjne emocije, poput straha, tuge, ljutnje i sličnih emocija?“

Ukoliko u takvim situacijama reagirate na način da započinjete konflikt ili sudjelujete u konfliktu koji je pokrenula druga osoba, što je najčešći vid reakcije, ili reagirate na bilo koji neprikladan način aktivno ili pasivno to je vrlo jasan pokazatelj da niste ovladali svjesnim djelovanjem. U ovom slučaju pasivnu reakciju najčešće predstavlja povlačenje u sebe i šutnja.

Nažalost, većina je naučena reagirati na ono što se u njima ili oko njih događa. Ta reakcija može biti mentalne (usmjeravanje raznih destruktivnim misli prema sebi i drugim osobama), emotivne (usmjeravanje i projiciranje vlastitih emocija na drugu osobu) ili fizičke prirode (činjenje konkretnih akcija u datom trenutku koje će produbiti našu patnju i pojačati intenzitet iskustva u kojem se nalazimo).

Problem kod reagiranja umjesto svjesnog djelovanja ljude stavlja u poziciju u kojoj oni svoju pozornost usmjeravaju na probleme umjesto na rješenja. To dovodi do produbljivanja problema zbog jedne od temeljnih životnih zakonitosti koja glasi: ono na što usmjeravaš pozornost to raste!

Kad netko funkcionira na takav način, tada je sklon činiti neku od dvije temeljne posljedice koje izviru iz takvog ponašanja, a to su: osveta i okrivljavanje. Vjerojatno ste primijetili da je velik broj ljudi sklon osvetoljubivosti i okrivljavanju drugih. Često se može čuti da ljudi koriste izjavu u razgovoru: „Moram se osvetiti, ne može to samo tako završiti“, ali još češće se može čuti kako ljudi okrivljavaju druge za ono što im se događa ili ne događa. Pa tako „na tapeti“ završe vodeći ljudi u državi, prijatelji, šefovi, partneri, pa sve do ljudi iz užeg kruga obitelji.

Znanstveno je dokazano da prije svakog nepoželjnog djelovanja imamo ¼ sekunde da odlučimo hoćemo li to učiniti ili ne. Ovo se pogotovo odnosi na iskazivanje nepoželjnih emocija prema van. No, osim te znanstvene činjenice bitno je razumjeti da suvereno upravljanje vlastitim reakcijama zahtjeva poznavanje metoda i tehnika upravljanja emocijama i prakticiranje tih metoda, jer upravo one mogu pomoći u umanjivanju potrebe za nepoželjnim, ali u krajnjoj liniji i nepotrebnim, ponašanjem.

Razlog zbog kojeg ljudi impulzivno djeluju i ne napuštaju tako lako svoje stare obrasce ponašanja leži upravo u nepoželjnim emocijama koje hrane i generiraju taj obrazac. Kad bi se te emocije nadvladale pomoću određenih tehnika, i sama potreba za reakcijom bi nestala.

Međutim, u mijenjanju nepoželjnih ponašanja od iznimne koristi može biti i osvještavanje posljedica koje takva ponašanja ostavljaju na nas, naš život, te druge ljude i njihov život. Što ste svjesniji posljedica koje vam se zbog toga događaju, s vremenom će potreba za starim načinom djelovanja splasnuti te ćete ga puno lakše zamijeniti nekim poželjnim djelovanjem. No, ukoliko se radi o nekom intenzivnijem obrascu za kojeg ste jače vezani, tada će osim osvještavanja posljedica biti ipak potrebno isprocesuirati emocije koje generiraju taj obrazac.

Iz tog razloga, prvi korak koji može u velikoj mjeri uvećati kvalitetu vaše svakodnevice i umanjiti količinu patnje u njoj je promišljanje i osvještavanje vašeg ponašanja.

Kakva ste ponašanja danas plasirali prema drugim ljudima i okolnostima?