Svaki trenutak u kojem živimo sastoji se od više komponenti. Jedna od njih su i naše emocije, zbog čega je od velike važnosti da usmjeravamo pozornost na njih kako bismo osvijestili što se s njima događa i u kojem smjeru dirigiraju trenutak u kojem se nalazimo.

Prihvaćanje i integriranje nepoželjnih emocija, poput ljutnje, straha, tuge, depresije, frustracije i tome sličnih emocija jedan je od zahtjevnijih zadataka za svakoga tko se odluči na proces osobne promjene. Međutim, dobrobit cijelog tog procesa je to što s promjenom emotivnog naboja nepoželjnih emocija mi kao osoba rastemo i otkrivamo perspektive koje prije ne bismo mogli percipirati, zbog filtera koje nam stvara vlastiti emotivni naboj.

Istraživanja vezana uz povezanost između uma i tijela govore da su promjena i iscjeljenje optimalni kad je naš um usklađen s porukama našeg tijela koje komuniciraju putem potreba, osjećaja, instinkta, impulsa i intuicije. Iz toga se može zaključiti da ako naš um nije usklađen s našim emocijama, tada je naš proces funkcioniranja u svakodnevici i donošenja odluka modeliran određenim uvjetovanostima iz prošlosti (poput odnosa, vjerovanja i uvjerenja i slično) i prošlim iskustvima, umjesto slušanjem naših potreba i osjećaja koji su prisutni u sadašnjem trenutku.

Postoji jedna vrlo jednostavna, ali duboka i stvarna zakonitost, a ona glasi – što više naš um sluša naš unutarnji osjećaj, to ćemo biti potpuniji i integriraniji.

Pogledajmo to na primjeru stresa koji je sveprisutan u životima mnogih ljudi. Za mnoge, odgovor na stres je postao navika koja danas uništava tisuće i tisuće života. Uzrok takvog ponašanja je taj što je naša pozornost rijetko kad usmjerena na naše osjećaje i unutarnja stanja. U trenutku kad prestanemo slušati svoje tijelo, automatski gubimo kontakt i sa svojim emocijama. Međutim, kad usmjerimo pozornost na svoje emocije, pomičemo se i „stresnog stanja“ u puno intimniji, samoiscjeljujući mod. Zašto? Zato što se usklađujemo s našim prirodnim, unutarnjim ritmom koji nam jasno daje do znanja kad je vrijeme da stanemo, a kad je vrijeme da napravimo akciju…a tada nema grešaka, stresa i gubljenja energije.

Kada počnete osluškivati vlastita emotivna stanja, primijetit ćete koliko je u nas duboko inkodiran obrazac prosuđivanja emocija koje nam se u životu događaju. Upravo samo prosuđivanje može biti velika prepreka u ovladavanju sa svjesnosti emocija. Prosuđivanje i etiketiranje emocija kao loše, nepoželjne, negativne automatski stvara želju da se riješimo tih emocija što stvara i unutarnju borbu dok tražimo načine da ih promijenimo. Emocije nisu niti dobre niti loše, one su samo dio nas, naše osobnosti s kojim ukoliko imamo adekvatno znanje možemo kvalitetno upravljati u smjeru koji nama odgovara.

Zato nemojte pokušavati popraviti i promijeniti bilo koji osjećaj koji otkrijete u sebi – nemojte od svojih emocija praviti probleme! Samo ih promatrajte, neutralno i objektivno te primijenite određeno znanje i tehnike koje vam mogu pomoći da ih prihvatite u potpunosti, upravno onakve kakve jesu. I tada će se dogoditi proces otpuštanja…