Frustraciju u životu Željke stvarala je nemogućnost ostvarivanja kvalitetne emocionalne veze. Iako je već bila blizu četrdesete godine života te iako su kroz njezin život prošle brojne veze i poznanstva s muškarcima raznih profila, niti jedna od njih nije bila dugog vijeka niti je bila „ono nešto“ čemu je težila. Što su godine više prolazile, njezina frustracija i tuga zbog toga je bila sve dublja i veća.

Zamolila sam Željku da mi pobliže objasni kako točno izgledaju njezine veze s muškarcima. Željka je počela pričati kako su to najčešće veze od nekoliko mjeseci u kojima se čini da je sve dobro krenulo, a nakon toga krenu iznenadni problemi – ili sazna da partner ima još nekoga sa strane, ili da je u braku/vezi, ili samo najednom bez ikakvog razloga se više ne javlja na telefon ili ako se javi ne želi se više vidjeti s njom bez ikakva objašnjenja.

Razlozi nemogućnosti realizacije emocionalne veze mogu biti razni i u praksi rada s ljudima imala sam više primjera rada na tom problemu gdje je svaki od njih imao različiti uzrok. Međutim, u čemu je bio problem kod Željke? Iz priče sa Željkom očigledno je bilo da problem leži u odnosu s roditeljima (što vrlo često i je uzrok problema!). Naime, Željka je pričala da dok je bila dijete da su njezini roditelji imali jako loš odnos. Često su ulazili u konflikte, što verbalne što fizičke, te je njezin otac varao njezinu majku. Svemu tome ona je aktivno prisustvovala, jer je gledala gotovo svakodnevno majku kako plače zbog toga što joj se događa u odnosu s mužem te je čula njihove svađe.

No, kakve to veze ima sa Željkom i njezinim odnosima s muškarcima? Svatko od nas kad je bio dijete, učio je o svijetu oko sebe promatranjem drugih ljudi, prvenstveno onih koji su nas odgajali. To učenje odvijalo se putem zrcaljenja našeg okruženja. Ono što smo vidjeli oko sebe, to smo usvajali i preslikavali na sebe ugrađujući to u svoju osobnost i vlastiti identitet. Pojednostavljeno rečeno, implementirali smo ono što vidimo oko sebe u sliku o sebi, u ono što jesmo i što ćemo biti kad odrastemo.

U Željkinom slučaju, što je ona mogla naučiti o odnosima s muškarcima? Prvenstveno ono što je vidjela u odnosu njezinih roditelja, a ponajviše odnosa majke s ocem. Željka je pričala o tome kako je njezina majka konstantno ponavljala u svađi s mužem da su muškarci svinje, da im ne treba nikada vjerovati te je uz to osjećala iznimno jak osjećaj tuge, povrijeđenosti i razočaranja s muškarcima. Uglavnom, slika odnosa s muškarcima se prikazivala kao nešto izuzetno teško, bolno i jako teško održivo te upravo takvu sliku odnosa s muškarcima prisvojila je i Željka – jednim dijelom zato što je kopirala okruženje u kojem živi, a drugim zato što je preuzimanjem tog modela funkcioniranja na sebe htjela nesvjesno olakšati bol majci.

Kako smo radili na mijenjanju tog modela funkcioniranja koji je prisvojila od mame, Željki su u život počeli ulaziti razni zanimljivi muškarci s kojima je počela izlaziti i istraživati modele odnosa koji joj odgovaraju, tj. u praksi upoznavati što zapravo traži od odnosa s partnerom. Ubrzo nakon toga shvatila je da joj se percepcija odnosa s muškarcima mijenja te da ih više ne percipira na način kako je to činila njezina majka i da ne vidi ostvarenje kvalitetnog emocionalnog odnosa kao nešto neostvarivo…A vrlo brzo nakon toga uslijedio je i ostvarenje njezine potrebe – ostvarenje kvalitetne emocionalne veze koja je bila krojena baš po njezinoj mjeri.

*Imena polaznika LifeSHIFT programa i coachinga su promijenjena radi zaštite njihove privatnosti.