U prošlom postu pisala sam o ponavljajućim obrascima u partnerskim odnosima. Danas ću nešto više govoriti o tome kako nastaju ti ponavljajući obrasci koji nameću pitanje: „Zašto mi se to opet događa?“

Bilo da u partnerski segment svog života privlačite osobe u braku, osobe koje su emocionalno zablokirane i boje se bilo kakve odgovornosti ili neke druge osobe, uzrok je uvijek isti. Okruženje u kojem smo odrastali uvjetuje i definira strukturu naših odnosa. Od toga kakve ćemo partnere privlačiti, do toga kako ćemo se mi ponašati prema njima i oni prema nama, koje ćemo oblike ponašanja i razmišljanja imati, pa sve do emocija koje ćemo iskušavati u tim odnosima. Razumijevanje obrazaca unutar okruženja u kojem ste odrastali može u velikoj mjeri objasniti prirodu odnosa koju trenutno iskušavate u svojim relacijama.

Svako dijete je poput prazne ploče. Budući da djeca nisu formirane osobe, ona su iznimno izložena vanjskim utjecajima. Naime, djeca uče o funkcioniranju odnosa, i o svijetu općenito, tako da kopiraju ono što vide u svom okruženju. U početku najčešće kopiraju svoje roditelje. Kopiraju način na koji se oni odnose jedno prema drugom, prema njima, prema drugim ljudima, kako komuniciraju, kako si (ne)iskazuju ljubav, bliskost i nježnost, kako rješavaju probleme i konflikte, itd. Svaka od navedenih i nenavedenih stavki predstavlja mali dio slagalice koji dječji um pohranjuje u sebe sklapajući nevidljive dogovore o odnosima koji glase: „Odnosi između muškarca i žene trebaju funkcionirati…“, „komunikacija između muškarca i žene treba teći…“, „ljubav, bliskost i nježnost se (ne)iskazuju na…način“, itd. Ono što smo percipirali u ponašanju naših roditeljima, to predstavlja nastavak rečenice svakog dogovora. Ovi nevidljivi dogovori predstavljaju način na koji kasnije percipirano odnose i privlačimo ljude u svoj život. Modeli koje imamo pohranjene u svom umu predstavljaju ogledalo naših odnosa. Ukoliko u svom umu nemamo pohranjene modele koji su u skladu s odnosima kakve želimo, tada ih nećemo moći privući u svoj život, i obrnuto. Jednostavno, naš um neće odašiljati tu vibraciju oko nas, točnije neće prepoznavati ljude i vrste odnosa koji bi nas mogli uistinu zadovoljiti. Iako će odnosi kakve želimo postojati oko nas, mi ih nećemo biti u stanju „pustiti“ u svoj život.

Mnoge knjige popularne psihologije tvrde da ono što zaželite to ćete i dobiti, ukoliko slijedite pravila koja se u njima iznose. Međutim, ukoliko naši podsvjesni sadržaji nisu u skladu s onim što želimo ostvariti rezultat će sigurno izostati. Prvo je potrebno stvoriti prostor u umu na način da promijenite modele, obrasce koji vam onemogućuju da iskusite istinsko zadovoljstvo u odnosima. Prije svega, to zahtijeva prepoznavanje obrasca koji vam se ponavlja u odnosu te promjenu tih obrazaca (ponašanja, emocija, načina razmišljanja i uvjerenja). Neki ljudi imaju otpor prema mijenjanju obrazaca koji ih drže u destruktivnoj zoni odnosa. Ali postavlja se pitanje – ukoliko se odluče na promjenu, što imaju za izgubiti? Činjenica je da ih realnost odnosa koju trenutno iskušavaju svejedno ne ispunjava.

Mijenjanjem sebe i reprogramiranjem obrazaca u svom umu, vaši odnosi mogu dobiti novu i dublju dimenziju. Biti u emocionalnoj vezi ili u braku nije bit kvalitetnog odnosa, već način na koji taj odnos ili brak funkcionira te kako se vi i vaš partner/-ica u tom odnosu osjećate. Činjenica je da ne postoje ljudi „rođeni pod sretnom zvijezdom“, već samo oni čija je struktura uma manje zasićena s nepoželjnim, destruktivnim sadržajima zbog čega lakše ostvaruju ono što žele od odnosa, ali i života općenito...