Bazično polje nužno za opstanak ljudske vrste je obitelj. Ono ima zadatak da se brine o ljudskoj vrsti i ima zadatak omogućiti toj vrsti razvoj i opstanak. Ono je povezano sa životnom energijom i iznimno je važan kanal distribucije životne energije. Ono uvijek daje energiju da bi se pripadnici tog polja razvijali. Tako bi barem trebalo biti i tako je u teoriji. U praksi se događa nešto sasvim drugo.

Gore opisano je opis zdravog obiteljskog polja usklađenog s prirodnim zakonitostima. Kad bi unutar obitelji stvari doista tako funkcionirale, generacijama bi u njima odrastali psihički zdravi, stabilni pojedinci koji su ovladali vještinama za opušten i kvalitetan život. Tada ne bi bilo potrebe za ovakvim blogovima niti poslom kojim se bavim. U ovom blogu želim vam približiti što dovodi do neravnoteže unutar obiteljskog polja i zašto ono u većini slučajeva ne može ispuniti svoju prirodnu funkciju.

Djeca su roditelji svojim roditeljima

Sve na ovome svijetu funkcionira kroz polja i ne može postojati bez polja. To je neka sasvim druga tema od ovog bloga, ali u par riječi ću ju približiti. Postoje dvije vrste morfogenetičkih polja u svijetu u kojem živimo – ljudska i prirodna. Ukratko, ljudska polja su tvorevina našeg uma i obrazaca koji se u njemu nalaze, dok su prirodna polja tu oduvijek. Naša vrsta isto ima prirodno polje, a to je obitelj. Obitelj ima isti zadatak za ljudsku vrstu kao i jato, krdo ili čopor u životinjskom svijetu. Nažalost, to polje je pod ogromnim utjecajem ljudskih polja koja su potisnula tu prirodnost i napravila su ogroman debalans.

U prirodnim poljima vladaju prirodne zakonitosti. One su nepromijenjive jer nisu tvorevina našeg uma već nečeg puno većeg. Primjerice, sunce ujutro izlazi, navečer zalazi, rađamo se i umiremo, itd. Prirodne zakonitosti u kontekstu obitelji su da svako dijete ima dva biološka roditelja, muškarca i ženu. Svako dijete ima dva biološka roditelja, bez obzira da li ih poznaje ili ne, i svatko od nas zna kako djeca prirodno nastaju. Kao što je prirodno da dijete ne može imati dijete, i svaki roditelj bi trebao biti barem 12 godina stariji od djeteta. I u mnogim tradicijama je to slučaj.

Narušavanje tih prirodnih zakonitosti prije svega je očito u tome što je većina djece roditelj svojim roditeljima. Ovo je iznimno čest slučaj, što stvara ogroman teret za svako dijete. Osnovna prirodna zakonitost u obiteljskom polju glasi - roditelj daje, dijete prima energiju. Dijete nije nikada dužno i neprirodno je davati i vraćati roditelju. Iako većina slučajeva u današnjem društvu potvrđuje upravo suprotno, što je pokazatelj potpune neravnoteže i dubokog problema koji se prenosi generacijama.

U trenutku kada se netko odluči biti roditelj on uvijek daje, bez obzira na djetetovu starost. Za sve ono što damo djetetu, dijete nije dužno reći hvala. U krajnjoj liniji, nitko od nas nije tražio da se rodimo, to je bila želja naših roditelja, kao što niti naša djeca nisu tražila da mi njih rodimo. Primjerice, malo dijete nikada ne kaže hvala, bez obzira što ste noći i noći probdjeli uz njega i to je u potpunosti u redu. Tako treba biti – to je prirodno!

Mnogi roditelji od djeteta traže to „hvala”. Takvi roditelji rade ogromnu grešku jer na takav način ne samo da štete djetetu nego blokiraju tijek energije u morfičkom polju obitelji. Nije prirodno da roditelji traže od djece da se brinu o njima. Iako u Ustavu postoji članak gdje je dijete dužno brinuti se o roditeljima, energetski i psihički je to jako nezdravo te ostavlja ogromne posljedice generacijama.

Postoji dublja priča iza toga zašto je nezdravo da se djeca brinu o roditeljima. Ako je roditelj generacijski iza djeteta, on mora davati djetetu energiju i podršku bez ikakve kalkulacije, bez uvjetovanja. Energetska neovisnost roditelja je tu jako bitna. Nigdje u prirodi ne postoji da se dijete brine za roditelja. Međutim, danas vrlo često djeca financiraju roditelje, ali to nije prirodno. I zato jako je bitno da ne dozvolimo sebi da ovisimo o svojoj djeci u starosti. Ako svoju energiju vraćamo roditeljima, osnovno pitanje je - koju ćemo energiju dati svojoj djeci i hoćemo li uopće imati energije za dati? To je osnovni uzrok generacijskog debalansa u odnosu roditelj - dijete.

Svaki član obitelji ima svoju energetsku memoriju

Idemo korak dalje u objašnjavanju razloga zašto dolazi do debalansa u obiteljskom polju. Ono što je bitno za sva polja je to da osim svoje energije i informacijske strukture imaju i memoriju. Ljudsko polje obitelji, također, ima memoriju. Svaki član obitelji ima svoje morfičko polje i u obiteljskom polju ima svoj memorijski, energetski folder. Ta memorija nije u nama nego se nalazi u polju obitelji. Ta memorija doslovno snima svaki trenutak našeg života. Ali ne memorira samo situacije nego i energije događaja. I upravo je ovo temelj nastanka problema unutar obiteljskog polja. Zašto?

Dijete nema kapacitet uzemljavanja (da tako kažem, probavljanja i procesuiranja događaja) u dobi do sedme godine života zato što živčani sustav ne može uzemljiti događaje kroz koje dijete prolazi. Ali čim se rodimo uzemljavanje kreće, nitko od nas to ne može izbjeći. Kad dijete doživi neku traumu, to se memorira u energetskom folderu tog djeteta.

Ako dijete uzemlji tu bol - tj. emocije koje iskušava uslijed neke traume, uz pomoć roditelja - u njegovom energetskom folderu se umemorira događaj ali nema potisnutih emocija i potisnute energije. Folder djeteta je tada čist, a to znači da ne ugrožava osobu nego joj pomaže da se razvija i da će zahvaljujući toj informaciji izbjeći neke opasnosti u budućnosti. Drugim riječima, podsvijest djeteta nauči lekciju, ništa ne potiskuje i iz zdrave pozicije usmjerava dijete da ubuduće izbjegne takva iskustva.

Ako se emocija ili emocije koje dijete osjeća unutar neke traume ne uzemlje, obiteljsko morfičko polje je ugroženo. Sve emocije i energije u obiteljskom polju koje nisu uzemljene ugrožavaju polje i članove tog polja jer stvaraju naboj i kontrakcije u obiteljskom folderu, a sve to onemogućuje tijek energije kroz morfičko polje. Svako dijete (potomak), kao i svaki predak (roditelji, bake i djedovi, ostali članovi obitelji), ima vlastitu memoriju koja ostaje zapisana u obiteljskom, memorijskom folderu. Kad je obiteljsko polje debalansirano, ono ne može izvršavati svoju primarnu funkciju – opstanak, razvoj i evoluciju svojih članova.

Što će tada to polje raditi? Generirat će te potisnute emocije i energije u svakodnevici kako bi ga neka osoba kroz vlastito iskustvo propustila. Na koji način obiteljsko polje generira potisnutu memoriju? Ako je osoba nesvjesna, tada će iskreirati tu bol kroz neku situaciju da bi ju osoba uzemljila. Ili ako je osoba svjesnija, osjetit će to u svome tijelu i moći će uzemljiti to što osjeća prije nego što se iskonstrura situacija u svakodnevici. Iako, ovaj drugi slučaj traži dosta razvijenu svjesnost, visoku razinu energije i uvježbanost u prepoznavanju sadržaja vlastite podsvijesti. Drugim riječima, većini ljudi se događa da se memorija manifestira kroz životne situacije, a ne da ju prije toga uzemlje.

U odrasloj dobi kad nam se počnu kreirati takve situacije, ako nemamo dovoljno životne energije mi to ne možemo uzemljiti tj. isprocesuirati. Po čemu to možemo prepoznati? Kad nam se dogodi neka neugodna životna situacija i kad krenu izbijati na površinu ne baš ugodne emocije, nećemo poduzeti nešto da isprocesuiramo te emocije (sami, ako imamo adekvatno znanje, ili uz nečiju pomoć), nego ćemo potisnuti ili minimalizirati to što osjećamo, projicirati ćemo taj naboj na druge ljude i životne okolnosti, stvoriti ćemo jake komforne zone, itd. I upravo tako se sa svakom idućom situacijom taj potisnuti emocionalni naboj uvećava.

Ovo je u jako kratkim crtama iznešeno funkcioniranje neuravnoteženog obiteljskog polja. Kad to znamo, postavlja se pitanje - je li ono što se nama događa naša sudbina i naš izbor te u kojoj mjeri mi uopće biramo ono što će nam se u životu događati? Nažalost, vrlo malo dok smo pod utjecajem obiteljskih memorija i dok ne razvijemo svoj autentični, originalni dio koji se nalazi ispod tih podsvjesnih sadržaja.

Obiteljske memorije su uzrok velikog broja problema

Usudila bih se reći da je upravo memorija morfičkog polja obitelji možda i najveći uzrok naših problema. Hrpa situacija i onoga što mi iskušavamo u svom životu je potreba morfičkog polja da samo sebe dovede u ravnotežu. Potisnute emocije se jednostavno žele uzemljiti, jer sve na ovome svijetu želi zatvoriti krug. Dok se ne počnemo baviti sa sobom i upoznavati svoj unutarnji svijet, svoju podsvijest, ovo može zvučati dosta apstraktno i teško za povjerovati. Nakon dugog niza godina bavljenja s osobnim razvojem, i privatno i poslovno, ovo što pišem je toliko očito i jasno da nemam apsolutno nikakvih dvojbi oko toga. Ista stvar se dogodi i svakome tko uđe dublje u ovo znanje i počne ga doista živjeti.

Da bismo mogli razumjeti podsvjesne elemente koji upravljaju s našim životom i generiraju ono što nam se događa, prije svega je bitno početi uočavati utjecaj vlastite podsvijesti na nas i naš život. U početku ovog rada, za svakoga od nas bi bilo dobro da se prvo pozabavimo svojim memorijama. Nakon te senzibilizacije, koja će rezultirati vraćenom energijom i uvećanom razinom svijesti, tada možemo polako ući u domenu obiteljskih memorija. Toga se ne treba bojati, jer je to način da dođemo do svoje energije i do sebe. Tada se događa život u kojem ima više nas i naše autentičnosti.

Ispod obiteljskog polja leži tko smo i što uistinu želimo

Rad s obiteljskim poljem nije početak i kraj puta u osobnom razvoju. Baš naprotiv, on je odskočna daska i početak osobnog razvoja, koji dovodi do toga da upoznamo tko smo doista, što uistinu od života želimo i da počnemo doista tako i živjeti.

Rad na vlastitim i obiteljskim memorijama dovodi nas u poziciju da imamo izbor, izbor kako ćemo se osjećati, što ćemo odlučivati u svom životu, što ćemo raditi, kojim poslom ćemo se baviti, hoćemo li zasnovati obitelj ili ne i jako, jako, jako puno drugih stvari. Sve to tada ide iz nas, a ne iz nečije memorije potisnute u obiteljskom, memorijskom folderu ili iz uvjetovanosti društvenim normama. Tada mi i naš život poprimamo jednu od najljepših kvaliteta – autentičnost i unikatnost. A kad smo u kontaktu s tim kvalitetama, tada kroz svaki atom svog postojanja odašiljemo to i prema sebi i prema vanjskom svijetu. Takav život je baza lakoće, opuštenosti, mira, tijeka i zadovoljstva u pravom smislu riječi.

Upoznajte kako obiteljsko polje funkcionira u vašoj podsvijesti i naučite kako doći u poziciju da imate izbor mimo tog polja, kako da živite ono što je doista vaše i što doista jeste. Naučite više ovdje!