Martina je uspješna 35-godišnjakinja kojoj stvari u životu teku glatko. Radi posao koji voli, zadovoljna je svojim prihodima…jednom riječju, živi onako kako joj odgovora. Samo nešto u njezinom životu ne funkcionira onako kako bi ona htjela.

Kad smo se upoznale, Martina je imala jaku potrebu da bude predana u vezi svom dugogodišnjem partneru Borisu, međutim, postojao je jedan problem – stalno je razmišljala o bivšem partneru Ivanu i mislila je da je još zaljubljena u njega…Radilo se o njezinoj velikoj, dugogodišnjoj ljubavi koja je stjecajem okolnosti pukla i ona nikada nije do kraja prežalila taj prekid.

Pričajući s njom govorila je da konstantno razmišlja o svom bivšem partneru, a da joj najviše smeta kad to čini dok provodi vrijeme sa sadašnjim partnerom. Najviše ju je izluđivalo što je nesvjesno navodila svog sadašnjeg partnera da se ponaša poput njezinog bivšeg partnera i što bi poslije toga osjećala iznimno jaku krivnju.

Kad smo počele raditi na ovom problemu, ispostavilo se da Martina ima jako puno potisnute tuge, što je i sama potvrdila kroz priču. Prije samog rada spomenula je da često plače kad misli na Ivana, a pogotovo kad ga sretne s drugim ženama. Najviše su ju uznemiravala zajednička mjesta i zajednički prijatelji, jer sve bi to u njoj potenciralo tugu.

Kroz coaching pokazalo se da je tužna zato što je odnos puknuo iz potpuno bezveznog razloga, čega su bili svjesni i ona i Ivan te da ih je to na jednom nivou uništilo. Praktički, prekinuli su, a zapravo su se jako voljeli. U trenutku kad smo primjenom određenih metoda isprocesuirali tugu, stvari su se u Martinom životu počele mijenjati. Već nakon prvog susreta (coachinga) Martina je osjećala veliko olakšanje, a misli o Ivanu su bile za 50% smanjene. Iako je bila iznenađena tako brzim rezultatom, bila je znatiželjna što će se dalje događati i imala je volju za promjenom.

Osnovni problem koji je Martinu držao „zakačenu“ za prošlost i odnos s Ivanom je upravo ta nerazriješena tuga koja ju je držala u dobi te Martine koja je bila tada. Na našem drugom susretu to je i sama shvatila, kad je izrekla rečenicu: „Osjećam se kao da sam ponovno ona osoba koja sam bila tada.“ To je bio prijelomni trenutak za transformaciju problema koji ju je mučio, jer je shvatila da ne razmišlja o Ivanu ona već dio nje, tj. tužna Martina od 29 godina koja je bila s Ivanom u vezi.

Naime, emocije koje imaju svoj korijen u prošlosti-u ovom slučaju u nerazriješenom partnerskom odnosu-određuju tijek naših razmišljanja i akcija koje činimo. Martinina tuga je bila toliko jaka da je u potpunosti uvjetovala njezinu percepciju sadašnje veze s Borisom, jer zbog neprežaljenosti tog odnosa konstantno ga je pokušavala oživjeti kroz odnos s njim. Zapravo, ona nije bila zaljubljena u Ivana, samo je mislila da je zbog starih, potisnutih emocija koje su je držale u prošlosti.

Nakon što smo kroz metode coachinga razriješile priču s Ivanom, tj. nakon što je Martina zatvorila taj krug u sebi, odnos s Borisom je dobio sasvim novu kvalitetu. Napokon ga je percipirala kao Borisa, a ne kao Ivana i uživala je u tome. Razmišljanja o Ivanu su u potpunosti nestala, a kad bi ga srela ili kad bi bili na zajedničkim okupljanjima više nije osjećala nikakvu tugu ili neku drugu nepoželjnu emociju.

Brinulo ju je samo,kao što je i sama rekla: „Hoće li se to sve s vremenom vratiti na staro?“. Međutim, već je prošlo nekoliko godina i Martina je i dalje sretna u odnosu s Borisom te je ostavila u potpunosti iza sebe priču o Ivanu. Kao što i sama kaže-bilo jednom davno…

*Imena polaznika LifeSHIFT programa i coachinga su promijenjena radi zaštite njihove privatnosti.