U današnjem društvu često možemo biti svjedoci poistovjećivanja ljubavi s patnjom. Filmovi, serije, TV sapunice, pjesme…u svim tim vidovima komunikacije s publikom na pojam ljubavi između muškarca i žene najčešće se gleda kroz prizmu konflikata, preljuba, agresije i ljubomore. Konstantno bombardiranje s takvim informacijama u vezi ljubavi u ljudskoj svijesti stvara jednu sasvim iskrivljenu sliku odnosa i ljubavi. No, pravi uzrok percipiranja ljubavi na ovakav način leži puno dublje. Percipiranje ljubavi kroz patnju proizlazi iz neadekvatnog uvjerenja koje glasi-ljubav je bol, te obrasca „onoga što ljubav je“ usvojenog u djetinjstvu.

Ukoliko u životu iskušavate situacije u kojima ste konstantno povrijeđeni, nalijećete na „krive“ partnere/-ice te osjećate iznimnu patnju u svojim odnosima, uzrok toga, između ostalog, leži u vašoj podsvjesnoj definiciji i percepciji ljubavi. Budući da djeca uče o svijetu kopiranjem okruženja u kojem odrastaju, isto se događa i s učenjem o ljubavi između muškarca i žene. Naša podsvjesna definicija ljubavi nastaje na temelju odnosa roditelja prema nama i njihovog međusobnog odnosa.

Svaki put kad u odrasloj dobi odlučimo iskusiti iskustvo ljubavi, situacije i ljudi koje ćemo privući u svoj život odražavati će misli, emocije i ponašanja koja smo u vezi ljubavi usvojili tijekom djetinjstva. Točnije, svaki odnos sa suprotnim spolom odražavati će prizmu, koncept ljubavi usvojen u djetinjstvu.

Primjerice, postoji jako puno ljudi koji su tijekom djetinjstva prošli kroz razna iskustva zlostavljanja od strane roditelja, od verbalnog i emocionalnog, pa sve do fizičkog. Djeca odrastanje u takvom okruženju percipiraju na sljedeći način: „Roditelji me vole pa me zato tuku/vrijeđaju“. Točnije, kreiraju sliku da oni koji ih vole ujedno ih i povrjeđuju. To stvara plodno tlo za usvajanje uvjerenja „ljubav je bol“. Ljudi koji su imali takva iskustva u djetinjstvu konstantno će privlačiti situacije i ljude koji će im iskazivati ljubav kroz neki vid zlostavljanja-omalovažavanje,vrijeđanje,povrjeđivanje,konstantno napuštanje, itd. Za te ljude prisutnost zlostavljanja u odnosu je jedini način putem kojeg mogu prepoznati ljubav. Dakle, jedini način kojeg poznaju i putem kojeg vjeruju da će iskusiti ono što smatraju ljubavlju je putem zlostavljanja. To je njihova definicija i formula ljubavi (ljubav uključuje zlostavljanje!).

Jedini razlog zašto ljudi konstantno ponavljaju takve situacije u odnosima je zato što ne znaju drugačije. Njihov model ljubavi koji je stvoren u djetinjstvu stvorio je vrlo jak obrazac koji privlači samo iskustva koja su u skladu s njim. Ostale mogućnosti i scenarije jednostavno „ne vide“, bez obzira što svjesno žele iskusiti drugačiju vrstu ljubavi. Zbog toga velik broj ljudi vjeruje da je ljubav bolna, teška i puna patnje. No, problem nikada nije bio u konceptu ljubavi, već u destruktivnim obrascima i navikama koje su nalijepljene na sliku odnosa između muškarca i žene.

Osjećati, ili ne, bol i patnju u ljubavi nije stvar sudbine. To je stvar stanja mentalnog sklopa. Ukoliko osvijestite i promijenite obrasce (misli, emocije, ponašanja, uvjerenja) koji vas sprječavaju da u odnosima iskušavate lakoću i jednostavnost, tada će i kvaliteta vaših odnosa drastično porasti.

Vjerujete li i vi da je ljubav bol?