Sve u našem životu je navika, pa tako i problemi s kojima se većina ljudi suočava u svakodnevici. Biti u problemima je stanje svijesti na koje je jako velik broj ljudi umrežen. To stanje svijesti dominira u današnjem društvu i zbog toga ono vrlo lako ljude uvuče u svoju destruktivnu priču.

Ukratko rečeno, problemi su stanje svijesti koje čovjeka drži u zoni žrtve koja stvara osjećaj bespomoćnosti i psihičke paralize. U ovom stanju svijesti prisutno je konstantno iskušavanje problematičnih i konfliktnih situacija te nepoželjnih emocija, poput ljutnje, tuge, straha, itd. Dugoročno, takav način života stvara iznimno jak osjećaj da „to tako mora biti“ te crpi enormnu količinu energije koja slabi percepciju potencijalne alternative.

Biti u poziciji, stanju patnje čini se da je danas postalo nešto sasvim normalno. Mnogi ljudi danas pate. Osvrnite se samo oko sebe, pogledajte o čemu se priča u medijima, o čemu ljudi međusobno razgovaraju. U načelu, osnovna nit vodilja koja se proteže kroz sve to je patnja. Neki čak na neki čudan način i uživaju u svojoj patnji. Ali, tu se nameće jedno pitanje : zašto ljudi toliko pate? Zašto nešto ne promijene?

Najbolji odgovor koji se može dati na ovo pitanje je taj da ljudi pate zato što su na to navikli, tako su ih naučili te ne znaju da postoji alternativa ili nemaju znanje kako doći do te alternative.

Zarobljenost u svijesti problema i zoni patnje određena je brojnim faktorima koji čine nas kao osobu. Najčešće su to stvoreni ili izvana nametnuti događaji, iskustva, traume, emocije i uvjerenja koja ograničavaju našu percepciju izvan toga što nam se događa. Iz tog razloga, spomenuti ću jedan od najbitnijih elemenata koji bi bilo dobro osvijestiti i transformirati ukoliko želite izaći iz navike življenja kroz probleme te uvidjeti besmislenost iskušavanja patnje.

Mnogi će reći, primjerice, „razmišljaj pozitivno i sve će biti ok“. Ali vrlo često ta i slične rečenice ne pomažu, jer su ljudi jako vezani i identificirani sa svojim problemima tako da ne vide razliku između sebe i problema. Zbog toga prvi korak koji bi se pritom trebao napraviti je naučiti percipirati sebe i svijet oko sebe iz jedne sasvim druge pozicije, a to znači početi živjeti svjesno.

Živjeti svjesno znači biti konstantno „budan“ i imati dovoljno znanja koje se aktivno koristi. Pritom ne mislim na prikupljanje informacija, nego na znanje. Mnogi misle da ako puno čitaju i dobro su informirani da je to znanje. Međutim, imati znanje znači stečene informacije koristiti i prakticirati u praksi te putem njih učiti, što je daleko od samog imanja informacija.

U trenutku kad se započne svjestan način života, tada se otvara jedna sasvim nova perspektiva. Iz te pozicije problemi koje imate počinju poprimati jednu sasvim drugu sliku. Prvo što će se dogoditi da vam više neće biti toliko važni koliko su bili prije, a nakon toga ćete se sve više od njih odvajati sve do trenutka dok vam ne postanu besmisleni.

Budući da ljudi žive s nekim problemima cijeli svoj život, ponekad se od takvog načina življenja teško odvojiti. Jedan od razloga je i taj što nekada ljudi s time gube dio svog identiteta, onoga što čini njih kao osobe. No, ukoliko promatrate svoj život poput filma, ukoliko objektivno i neutralno svjedočite onome što se u njemu događa, na takav način početi ćete uočavati niz nepotrebnih sitnica ili većih stvari s kojima se kraći ili duži period svog života opterećujete.

Budući da živimo u realnosti u kojoj su problemi njezin sastavni dio, nemoguće je očekivati da nam se u životu neće povremeno događati određeni padovi. Međutim, stvar je u tome da ukoliko imamo adekvatno znanje da ćemo se s tim padovima puno lakše i jednostavnije nositi te da ćemo puno prije iz njih izaći. Veliku ulogu u tome ima sam pristup životu, a pogotovo onaj koji se bazira na svjesnosti i budnosti u svakom trenutku.

Prvi vrlo bitan korak koji vam može pomoći po pitanju problema je taj da počnete percipirati probleme ne kao probleme nego kao situacije, situacije koje vam omogućuju napredak i razvoj. Kao iskorak iz onoga što već znate i što vam, očito, više ne služi svojoj prvobitnoj svrsi.