Čovjek posjeduje psihološki mehanizam potiskivanja koji dovodi do emocionalnih, mentalnih i životnih disfunkcija. Freud u svojem djelu "Civilizacija i njezina nezadovoljstva" govori kako je potiskivanje neizbježno. Svaki čovjek na ovaj ili onaj način koristi ovaj mehanizam.

Kad, zahvaljujući našim uvjerenjima, smatramo da nešto ugrožava naš integritet i naše temeljno pravo, tad tome počinjemo pružati otpor koji u nama oblikuje stanje u kojemu onemogućujemo vanjskom iskustvu da dođe do nas.Osnovni motiv podizanja tog "štita" je otpor prema neugodnom događaju za koji vjerujemo da bi nam mogao donijeti patnju. Na taj način izbjegavamo osjećaj koje nam to iskustvo donosi, ali i odgovornost za samo iskustvo.

No, vrlo teško je izbjeći osjećaj koji nam donosi to iskustvo te se tad aktivira mehanizam potiskivanja koji nam priječi ulaz tog iskustva u područje naše svijesti. No, emocija je ipak primljena na psihičkom nivou i ona ostaje u nama, ali je mi nismo svjesni.

Potiskivanje je odbacivanje iskustva iz područja svijesti. Na taj način odbacujemo iskustva koja nam donosi život, a u skladu s našim životnim obrascima iz kojih proizlaze naša uvjerenja. Na ovaj način čovjek se pokušava zaštititi od osjećanja nepoželjnih emocija. No, to se samo događa na svjesnom nivou našeg bića dok na nesvjesnom ta emocija ostaje.

Potiskivanjem suzbijamo i svijest o nepoželjnim emocijama te negativnim životnim obrascima koji se nalaze u nama, što nas čini ograničenima te stvara nesagledive posljedice u našoj sposobnosti upravljanja životom ka ostvarenju našeg temeljnog prava.Većina ljudi ima vrlo razvijen obrazac potiskivanja koji stvara veliku količinu nepoželjnih emocija i obrazaca u našoj podsvijesti koji su vrlo jaki te im se vrlo teško oduprijeti. Jednom riječju, te emocije i obrasci kreiraju našu realnost.

Potisnute emocije stvaraju životne obrasce. Uglavnom, ljudi nisu svjesni tih obrazaca te se onda pitamo zašto nam se događa to što nam se događa te zašto naš život ide tijekom kojeg ne želimo.

Potiskivanje zahtijeva energiju. Svaki put kad potiskujemo trošimo svoju dinamičku moć. Ne možemo potiskivati bez te energije. No, tijekom potiskivanja trošimo svoju dinamičku moć što smanjuje naše prirođene potencijale i sposobnosti. Ukoliko imamo puno potisnutih sadržaja vjerojatno nam niti izvorna dinamička moć nije dostatna pa nastojimo tu energiju potražiti izvan nas.

Ovisnosti su načini pribavljanja energije iz vanjskih izvora. Vrlo često ljudi u nedostatku svoje vlastite dinamičke moći energiju nastoje pribaviti iz vanjskih izvora ... cigarete, hrana, alkohol, droga, seks, posao ... to su sve kategorije iz kojih čovjek nastoji pribaviti dodatnu energiju te se počinje vezati za te "izvore" energije što počinje stvarati ovisnost.

Potiskivanje stvara projekciju. Kad se stvori kritična masa nakupljenih emocija (energija) tad se aktivira automatski nesvjesni mehanizam koji nam omogućuje da tu "masu" proživimo indirektno, kroz druge ljude ili različite životne događaje. Na taj način nikako nije moguće realno sagledati stvarnost oko sebe već to činimo kroz prizmu potisnutog.

Potiskivanje je životni obrazac. S obzirom da živimo u nenormalnim okolnostima potiskivanje postaje naš obrazac bez kojeg bismo teško preživjeli u određenim okolnostima života, posebno u našem djetinjstvu i fazi adolescencije. Iako nam tad ti obrasci omogućuju da ne ostanemo "normalni u nenormalnoj okolini" te samim time da preživimo, u kasnijem životu oni nam oduzimaju mogućnost da živimo u skladu s našim željama.

S vremenom mehanizam potiskivanja postaje sastavni dio našeg života tako da, ne samo da potiskujemo nepoželjne emocije, počinjemo potiskivati i poželjne emocije. Naravno, i tu se javlja projekcija.