Bol je nešto što svaki čovjek u određenoj mjeri nosi duboko potisnuto u sebi. Razlog tome su razna traumatična iskustva koja u datom trenutku nisu bila isprocesuirana te se emotivni naboj tih događaja potisnuo duboko u energetsku strukturu. Činjenica je da nitko ne voli bol, ali je isto tako činjenica da se s njom treba suočiti ukoliko se želimo razvijati i promijeniti određene segmente u životu s kojima nismo zadovoljni. Ukoliko to ne učinimo, bol će ustrajati na način da ćemo nesvjesno kreirati situacije s kojima ćemo hraniti probleme u svojoj svakodnevici. Pogledajmo iz konkretnog primjera kako se bol kamuflira i koje probleme može stvoriti u svakodnevici?

Na našem prvom susretu, Marko je počeo pričati o tome kako bi želio ostvariti kvalitetnu emocionalnu vezu. Ono što ga je najviše mučilo bilo je to da se već pet godina ne može povezati s niti jednom ženskom osobom iz razloga što ih uopće ne uočava tj. ne percipira kao što bi inače muškarac percipirao ženu. Jednostavno, žene ga nisu zanimale ma da je u njemu istovremeno sve više tinjala potreba da uistinu uđe u vezu i upozna ženu s kojom je kompatibilan. Kad sam ga pitala da li radi nešto po tom pitanju da nađe partnericu, rekao je: „Ne, nemam vremena za to. Imam konstantno jako puno posla i jednostavno mi se onda ne da izlaziti.“

Budući da je bilo očito da ima potrebu za vezom, osnovno pitanje je bilo – što ga blokira da ostvari kvalitetan odnos s nekom ženom te zašto nema vremena za pronalaženje partnerice (u smislu da se kreće na mjestima gdje postoji mogućnost da će nekoga i upoznati) ako je to njegova stvarna potreba?

Zamolila sam ga da mi ispriča kako su izgledale njegove prethodne veze sa ženama. Marko je počeo pričati o tome kako se u zadnjih 5 godina ništa značajno nije dogodilo, da su to većinom bili odnosi koji su isključivo ostali na razini tzv. seksa za jednu noć. Međutim, kako je vrtio sjećanje unazad, postajalo je očito da ga nešto dublje muči i u jednom trenutku je izjavio: „Ali, prije 5 godina dogodilo se nešto značajno u mom životu po pitanju žena. Moja zaručnica Anita je poginula u prometnoj nesreći.“

Marko je nakon toga kroz priču objasnio da je jako volio Anitu te da mu je trebalo godinu dana da prihvati to što se dogodilo. Na moje pitanje što se tada dogodilo u njegovom životu i kako je njegov život tada izgledao, izjavio je da je počeo sumanuto raditi, najčešće prekovremeno, pa čak i vikendima te da mu je to pomoglo da „preboli“ Anitu.

Ovaj primjer jasno pokazuje kako nas obrambeni mehanizmi štite da ne osjetimo bol. Naime, iskustvo koje je Marko proživio nije nimalo ugodno te ono u sebi nosi enormno veliku količinu boli. Budući da Marko nije mogao isprocesuirati i propustiti bol koja se dogodila kao rezultat gubitka Anite, njegov obrambeni mehanizam od boli postao je posao u kojeg je preusmjerio svu svoju energiju, vrijeme i pozornost. Kasnije tijekom našeg razgovora izjavio je kako se sada prisjeća da je u trenutku gubitka Anite u sebi nesvjesno odlučio prekrižiti segment odnosa sa ženama te je svjesno odlučio posvetiti se poslu da bi pobjegao od emocija koje su ključale u njemu.

Budući da naš um doslovno shvaća naše svjesne i nesvjesne odluke, Markov život je postao samoispunjavajuće proročanstvo – život bez žena i svakodnevica provedena u poslu. Upravo zato ga žene niti nisu zanimale, ma da je na nekom nivou osjećao potrebu za vezom, te nije imao vremena za njih budući da mu je većinu psihičkog prostora zauzimao posao. Vrlo je bitno za razumjeti da svatko od nas u fizičkom svijetu može realizirati samo one stvari za koje imamo mjesta i prostora u psihičkom svijetu, jer kreacija naše svakodnevice ide iznutra prema van, a ne obrnuto!

Pričajući o svemu tome, Marko je postao svjestan koliko bitnu ulogu Anita još uvijek ima u njegovom životu te je polako kroz intenzivan rad počeo uviđati uzroke blokada u ostvarenju kvalitetne veze. Između ostalog, Anitu je i dalje na nesvjesnom nivou doživljavao kao partnericu, iako je prošlo pet godina od njezine smrti. Samim time ako ponovno uzmemo u obzir psihički prostor, mjesto partnerice je u njegovom nesvjesnom dijelu već bilo zauzeto pa u realnosti nije bilo mjesta za novu! Nakon što je isprocesuirao gubitak Anite i odnos s njom, Marko ju je polako počeo otpuštati iz svog života te je počeo uistinu prihvaćati što se dogodilo. Par mjeseci nakon što smo završili s radom, počeo je ponovno izlaziti i upoznavati nove ljude te mu se vratio životni žar i dubinska želja za novom vezom koju je nedugo nakon toga i ostvario.

*Imena polaznika LifeSHIFT programa i coachinga su promijenjena radi zaštite njihove privatnosti.