Jedan od najčešćih nepoželjnih obrazaca ponašanja jest odgađanje. Većina ljudi stalno nešto odgađa: neke poslove, dijete (od ponedjeljka!), razgovore i konfrontacije, sve ono što je važno ili nije baš ugodno. Toliko se stvari napravi u zadnji čas. Ili nikako. Odgađanje nije uvijek lako prepoznati, ima mnogo suptilnih oblika i varijanti. Između ostalog, odgađanje je i ako je čovjek neodlučan u preuzimanju rizika da iskuša nešto novo, ako većinu slobodnog vremena provodi u kući, ako mu je zlo od posla kojim se bavi, a i dalje ostaje na njemu, ako okrivljuje druge ljude ili situacije za vlastitu nesreću izbjegavajući nešto poduzeti, ako pravi velike planove, ali ih nikad ne ostvaruje.

Odgađanje nije jednostavan obrazac već vrlo složena mješavina emocija, misli, stavova, uvjerenja i niza drugih čimbenika kojih nismo svjesni. Uzroci i oblici ostavljanja po strani važnih, ali neugodnih zadataka variraju od osobe do osobe, od zadatka do zadatka za istu osobu, no posljedice su uvijek iste: stres, neorganiziranost i neuspjeh.

Proces odgađanja je obično ovakav:

1) čovjek želi učiniti nešto što drugi ili/i on sam visoko vrednuje;

2) odgađa razmišljajući o stvarnim ili izmišljenim prednostima tog odgađanja, da bi zaključio da će početi sutra (ili kad već) jer će imati više vremena ili iz nekog drugog razloga

3) i dalje odgađa, ali sad počinje sam sebe kritizirati ("Trebao sam početi ranije.") ili se opravdavati ("Zbilja nisam mogao ostaviti neraščišćenu garažu, već je postalo neizdrživo u njoj."). Često se uvjerava da ima druge obaveze koje nikako ne mogu čekati

4) odgađa i dalje, sve do trenutka kada posao konačno mora biti napravljen, a onda ga napravi u žurbi ("Samo neka je napravljeno!") ili ga ne napravi uopće ("Ne mogu ja to!")

5) okrivljuje se i obećava sam sebi da više nikad neće odgađati, ili umanjuje važnost posla

6) ponavlja proces gotovo odmah na drugom zadatku.

Premda je najpametnije neugodne zadatke obaviti što prije, dok još ima dovoljno vremena da se zadatak obavi kako treba i da se nakon toga opustimo, većina produžava agoniju. Odgađanje se najbolje može razumjeti ako identificiramo emocije povezane s njim. Jer je i odgađanje još jedan od načina da prikrijemo emocionalne reakcije. U ovom slučaju te su emocije najčešće strah od uspjeha ili neuspjeha (uključujući paniku kad postavljamo nerealne ciljeve), bijes (uključujući pobunu protiv kontrole), no mogu biti i mnoge druge emocije. Zato ljudi skloni odgađanju imaju dva zadatka: 1) prepoznati oblike odgađanja kod sebe i 2) pronaći rješenja za specifične emocionalne reakcije.

Zašto su ljudi skloni odgađanju? Saznajte u idućem dijelu članka!