U današnjem svijetu patrijarhat je društveno opasan poremećaj koji zahvaća puno veće i šire razmjere nego što to možda mnogi misle. Sociološka definicija patrijarhata glasi: patrijarhat je oblik društvene zajednice u kojoj je osnovna društvena jedinica muški rod, a grupa je povezana srodstvom po muškoj liniji. Iako se na prvi pogled čini da je društvo u kojem živimo izašlo iz ovog toksičnog načina funkcioniranja, patrijarhat zahvaća i dalje velik broj ljudi te se temelji na patrijarhalnim vrijednostima, a čije posljedice osjete i žene i muškarci.

Igre moći

Patrijarhat ne mora nužno imati najgrublji oblik svoje manifestacije da bismo rekli za nekoga da je patrijarhalan ili pod utjecajem patrijarhata. Njegova manifestacija može biti vrlo suptilna i neprimjetna ukoliko se ne usmjeri pozornost na njega. Baza razvoja patrijarhata započinje u obitelji.  Kad obitelj funkcionira kroz prizmu patrijarhata, uvijek je u njoj prisutna neravnoteža. Takva obitelj ima piramidalnu strukturu u kojoj su na vrhu piramide, naravno, muškarci.

Obitelj je sustav koji ima svoja pravila funkcioniranja i resurse koji određuju njegovu kvalitetu. U patrijarhalnim obiteljima moć imaju muškarci, što znači da oni postavljaju granice i pravila igre u obitelji. Oni donose odluke, njihova riječ je alfa i omega,  te vrlo često raspolažu s financijskim resursima u obitelji. Mnogima se ovakav način funkcioniranja čini normalnim te mnoge žene i muškarci bez i malo propitkivanja najčešeće u potpunosti nesvjesno pristaju na ovu toksičnu igru u svojim realcijama i bračnim zajednicama. Iako se na prvi pogled čini da muškarci profitiraju kroz patrijarhat, realnost je zapravo puno drugačija. Patrijarhat nije zdrav niti za žene niti za muškarce. Odrastanje i življenje u takvoj strukturi predstavlja ogroman teret i za muškarca i za ženu, ali isto tako i za djecu.

Neravnoteža uloge žene i muškarca

Energetski gledano, postavlja se pitanje kako ovaj toksičan obrazac funkcioniranja utječe na one koji se u njemu nalaze? Za početak idemo vidjeti kako utječe na muškarce. Muškarac koji se nalazi u patrijarhalnom programu na sebi nosi ogroman teret brige za obitelj. Ta briga se odnosi na priskribljivanje financijskih resursa koji su potrebni za adekvatno funkcioniranje obitelji.  To ne mora značiti da žena ne priskrbljuje resurse za obitelj, već da nevidljiva kretanja unutar obiteji određuju prevagu odgovornosti što dirigiraju zakonitosti samog patrijarhalnog programa. Kada na nekome leži ovakva odgovornost, ta osoba si ne može dopustiti da bude slaba, da pokaže svoju ranjivost, već konstantno mora potiskivati ono što se u njoj zbiva kako bi održala sliku jakog, alfa muškarca koji suvereno i bez problema nosi svoju poziciju u obitelji.

Iako na prvi pogled muškarci s ovim programom odaju taj dojam, ispod toga leži gomila nesigurnosti, dvojbi i odavanja lažne slike o sebi ispod koje ne pušta apsolutno nikoga. Muškarac koji je, da tako kažem, zapeo u ovom programu ne može biti u potpunosti intiman sa svojom suprugom ili partnericom, jer mu ovaj program to ne dopušta.  Program mu govori što može i ne može te što smije i ne smije raditi u relaciji sa ženom. Zbog toga su dubinski zakinuti i muškarac i žena. Da bi se uspostavila ljepota odnosa između dvoje ljudi i jedna i druga strana bi trebala biti u stanju otvoriti se u potpunosti te dopustiti onoj drugoj strani da vidi sve pluseve i minuse, sve poželjne i nepoželjne dijelove osobnosti onog drugog, jer tada najčešće nastupa iscjeljenje ako su obje strane otvorene za promjenu. Ako toga nema, dolazi do prešućenog dubinskog nezadovoljstva kojeg muškarac itekako osjeća na nekom sloju, bez obzira jel taj sloj svjestan ili nesvjestan.

S druge strane žene koje se nalaze zarobljene u patrijarhalnom programu, također, iskušavaju posljedice ovog programa. Vrlo često žene zbog ovog programa rade puno stvari radi mira u kući i da udovolje muškarcu što često dovede do toga da puno toga rade protiv sebe i svojih istinskih potreba.  Na takav način žene na nekoj razini odustaju od sebe i cijeli svoj život podređuju muškarcu i obitelji. Centar njezinog svijeta postaje obitelj, a njezine osobne potrebe bivaju potisnute i u potpunosti sekundarne. Pa tako s jedne strane imamo usmjerenost na potrebe obitelji i muškarca, a s druge strane imamo ženine vlastite, stvarne potrebe. To stvara ogroman unutarnji konflikt koji ženi oduzima ogromnu količinu životne energije te ju odvaja od toga da bude žena u svojoj punini i ljepoti.

Žene koje su zapele u patrijarhalnom programu ne samo da neće zadovoljavati svoje potrebe, nego ih si neće niti priznati niti imati u svijesti, jer bi to značilo krah strukture kroz koju žive i funkcioniraju. Zanimljivo je da velik broj žena nije uopće svjestan da ovo čini, jer ne mogu to vidjeti zbog jakog filtera u percepciji koji im stvara patrijarhalni program. Baš naprotiv, podilaženje obitelji i muškarcu smatraju nečim normalnim i prirodnim, nečim kako bi trebao izgledati odnos između muškarca i žene.  Ovakav način funkcioniranja skriva ogromnu količinu nezadovoljstva koja je prekrivena maskom dobro uhodane i “funkcionalne” obitelji ili relacije. Međutim, što se događa kad se brak ili relacija uzdrmaju? Ženina struktura počinje pucati, jer gubi svoj smisao, a smisao te strukture su muškarac i obitelj. Ovakav način funkcioniranja je vrlo skup sport za ženu, jer je njezina struktura usmjerena na program za kojeg ona, jednako kao i muškarac, misli da je ona to.

Uzroke patrijarhata treba tražiti dublje

U patrijarhalnom programu nisu krivi niti muškarac niti žena. Ovaj program, kao i svaki drugi umni program, je jednostavno takav kakav je. Ima svoja pravila igre koja vrijede za svakoga tko uđe u njega. Takav program u unutarnjem sustavu muškarca i žene nastao je i podražavan od strane obitelji, ali i cijele kulture. On ženi omogućuje sliku uzorne kćeri i žene, koja već od ranog djetinjstva uči svoju ulogu tako da ima igračke putem kojih uči svoju ulogu majke i brižnice, dok muškarce odmalena uči da ne plaču, ne pokazuju emocije i budu jaki i nesalomljivi. Djeca koja odrastaju u ovakvom okruženju programiraju se na način života koji je u potpunosti neprirodan te se vrlo često tijekom odrastanja razvije u popriličan oblik žrtve.

Kad u djetinjstvu roditelji ne zrcale djetetove stvarne kvalitete i potrebe, ukoliko se i sami nalaze u patrijarhalnom programu, tada jedino što će moći djeci zrcaliti biti će sama priroda patrijarhalnog programa. Djeca su tada zakinuta za istinu, zakinuta su za iskazivanje, pokazivanje i zadovoljenje stvarnih potreba te postaju mali klonovi svojih roditelja koji će istu priču rolati i u svojim relacijama i odnosima. A zašto? Isključivo zato što nisu kao djeca bili adekvatno usmjereni te su bili zakinuti za bazične potrebe koje svako dijete treba kao biljka vodu, a to su pozornost, sigurnost, podrška, ljubav, zagrljaj, zaštita, prihvaćanje i razumijevanje. Bez tih zadovoljenih potreba, kroz prizmu patrijarhalnog programa, nastoje u svojim relacijama kasnije zadovoljiti sve ono što nisu imali zadovoljeno kao djeca, a patrijarhalni program će ih odvesti u potpuno drugom smjeru – u relacije gdje će rane iz djetinjstva naći puno više hrane, nego stvarna potreba koju taj ranjeni dio ima. I tada jedino rješenje postaje zaći u sebe, promisliti i transformirati patrijarhalni program koji upravlja s puno više stvari u životu nego što to možemo zamisliti.

Jeste li u patrijarhalnom programu?

Ovaj program nije prirodan. On nema nikakve veze sa životnom energijom koja podržava život i koja je temelj našeg životnog tijeka. Patrijarhalni program je poput korova koji je protkan umnim i energetskim sustavom velikog broja ljudi, a najjednostavniji opis njega je taj da se žene gube u muškarcu i instaliranoj ulozi supruge, partnerice i majke, a muškarac postaje macho, nedodirljivi, nesalomljivi i alfa čovjek koji ima pokroviteljsku ulogu u relacijama koje gradi i stvara. Imate li vi patrijarhalni program instaliran u sebi? Ako mislite da nemate, promislite još koji puta…