Svi mi znamo koliko je komunikacija bitna. Pogotovo u odnosu kvalitetna komunikacija je od presudnog značenja za njegovu uspješnost. Bez kvalitetne komunikacije odnosi gube svoj smisao. Više nisu onoliko uzbudljivi, motivirajući i nadahnjujući kakvi su bili na početku. To ne znači da s kvalitetnom komunikacijom ponovno dobivamo kvalitete odnosa s početka već da dobivamo mogućnost daljnjeg razvoja i istraživanja zajedništva s nekom osobom s puno više ispunjenosti i ljepote.

Bez adekvatne i kvalitetne komunikacije nemoguće je ostvariti intimnost, bliskost, prijateljstvo, iskrenost i podršku u odnosu. Mnogi odnosi propadaju upravo zbog nedostatka komunikacije. Vrlo često parovi drže u sebi tj. potiskuju većinu osjećaja, misli, probleme, neispunjene želje i potrebe koje su vezane uz onu drugu stranu u cijeloj priči. Na taj način nastaju projekcije koje postaju kobne za odnos. Par više nije sposoban sagledati svoj odnos iz realne perspektive već iz pozicije svojih potisnutih sadržaja. I tada nastaju problemi…

Kad bi parovi naučili komunicirati, ništa se od ovog ne bi dogodilo. Adekvatna komunikacija je lijek svake neravnoteže u odnosu. No pitanje je: „Kako adekvatno i kvalitetno komunicirati?“. Mnogi kvalitetnu komunikaciju zamjenjuju onim što ona u suštini zapravo nije. Za mnoge je kvalitetna komunikacija: neimanje komunikacijskih prepreka, mogućnost razgovaranja o škakljivim temama, razumijevanje, neimanje tajni jedno pred drugim i mogućnost rješavanja sukoba. Ovo sve stoji, ali kvalitetna komunikacija je nešto drugo. Prije svega, ona je rezultat primjenjivanja određenih komunikacijskih vještina.

Postoji pet osnovnih vještina koje trebamo usvojiti kako bismo postali dobri komunikatori u svojim odnosima. Tih pet vještina su sljedeće:
1. davanje izjava u prvom licu
2. slušanje
3. shvaćanje i prihvaćanje razlika između muškaraca i žena
4. traženje onog što želimo
5. potvrđivanje drugima

1.Davanje izjava u prvom licu je vrlo rijetka pojava u odnosima. Najčešće su to izjave u drugom licu tj. izjave koje okrivljuju, optužuju i kritiziraju osobu na koju smo ljuti. Prirodna reakcija na ovakav oblik komunikacije je obrana te, također, pribjegavanje izjavama u drugom licu. Na kraju priče nismo nigdje. Svatko se drži svoje priče bez ikakvog kvalitetnog rješenja.

Komunikacija u prvom licu kad ste uzrujani čini znatan pomak u odnosu i u komunikaciji. Na takav način i najveći problem može postati ugodan razgovor. No vrlo je teško kad postoji emocionalan naboj primijeniti komunikaciju u prvom licu. Zbog toga idući put kad se nađete u sličnoj situaciji, pokušajte se prebaciti na komunikaciju iz prvog lica.

Primjerice, umjesto rečenice: „Stalno me prekidaš. Ne mogu doći od riječi od tebe.“, recite: „Osjećam da ne mogu završiti misao koju imam.“ Dakle bitno je iznositi rečenice u stilu kako se osjećate, a ne izokretati rečenice u okrivljavajuće i usmjerene na sugovornika.

2.Slušanje predstavlja više od 90% kvalitetne komunikacije. U situacijama gdje je slušanje najvažnije, slušač se više usmjerava na svoje umjesto tuđe potrebe. Slušanje znači staviti se u položaj drugoga, pokušaj doživljavanja onoga što nam druga strana želi prenijeti. Kad ne pokušavate razumjeti ono što vam sugovornik govori, na taj način ignorirate njegove osjećaje i misli. To može proizvesti dodatne probleme. Oni koji nisu u stanju saslušati drugu osobu tada u razgovoru nema suosjećanja ni izmjene ljubaznosti i topline koja je toliko bitna za odnos.

Slušanje ima dvije faze: prva je da se čuje što druga osoba govori, doživljava i osjeća, a druga je da se kod nje stvori dojam da ste je čuli i razumjeli. Međutim najteži trenuci za slušanje su kad je netko ljut na vas. Tada je najbolje reći: „Razumijem tvoje osjećaje“. Važno je da promislite o onome što ste čuli ne mehanički, nego iz srca.

Slušati nekoga ne znači da ne možemo razgovarati. Bitno je da prvo saslušamo drugu stranu, a potom možemo ispričati svoju priču. Slušanje je temelj potvrđivanja i verbalne intimnosti, te rješavanja sukoba i zajedničke sreće.

3.Shvaćanje i prihvaćanje razlika između muškaraca i žena govori nam da ako shvatimo međusobne razlike, moći ćemo se i složiti. Razlika između muškaraca i žena komunikacijske je prirode – muškarci koriste razgovor da bi riješili probleme i donijeli odluke, dok žene koriste razgovor da bi proradile nove zamisli, izrazile osjećaje te osjetile i ostvarile bliskost. No ovo ne znači da jedni i drugi nisu sposobni komunicirati na način suprotan njima. Samo je potrebno dogovoriti se oko načina komunikacije kojeg želimo voditi. Dakle, želimo li usmjeriti razgovor prema osjećajima ili prema rješavanju problema. I to je to.

4.Traženje onog što želite je iznimno bitna stvar. Mnogi parovi ne uspijevaju zato što ne uspiju jedno drugom reći što žele i što ima treba. Najčešći uzrok toga je strah da će naš upit prouzrokovati nelagodu ili sukob. Partneri ne mogu jedno drugom čitati misli, zbog toga je jako bitno da svom partneru kažete što vam treba i što želite. Neizrečene potrebe i želje stvaraju zidove u odnosu te dovode do zamjeranja zbog neispunjenja, a pritom previdimo činjenicu da je odgovornost na nama.

Sve dok nešto držite u sebi promjena u odnosu se neće dogoditi. Bilo da svojim upitom napravite renesansu u odnosu ili da prouzrokujete sukob, u oba slučaja ćete nešto naučiti i krenuti dalje bogatiji i otvoreniji. Potrebno je samo da se zapitate što želite te da se usudite to i zatražiti.

5.Potvrđivanje drugima stvar je izražavanja ljubavi i priznanja u odnosu. Anketa među parovima u „Psychology today“ otkrila je da muškarci jednako kao i žene smatraju ljubav i strast daleko manje važnim od povlađivanja (potvrđivanja) i iskazivanja intimnosti. Potvrđivanje nekome nije samo dobacivanje nekoliko lijepih riječi. Potvrđivanje znači da razmišljamo o tome kako se druga osoba osjeća, da se prisjetimo što ju brine te da joj poklonimo svu pažnju.

Jedan od razloga zašto su ljudi škrti u odavanju priznanja drugima je u tome što su krajnje zaokupljeni sobom. Potvrđivanje je zapravo poklanjanje pažnje drugoj osobi s naglaskom na pojedinosti što znači da morate biti konkretni u odavanju priznanja. Dok žene žele priznanje za ono što jesu, muškarci ga žele za ono što rade. Ovo je dobro znati jer najbolje je davati pohvale koje druga strana najviše priželjkuje, a ne kakve biste sami htjeli čuti.

Vaši partneri/ice trebaju i žele znati zašto ih volite, pa zašto im to ne biste rekli?