Gubitak sebe uslijed vezanosti u odnosima je dosta problematično područje kod većine parova. Kao što sam već spomenula u prethodna dva posta, ljudi često postaju jedno umjesto da budu zasebne svijesti, dvije osobe u odnosu. To često možemo čuti kad parovi govore za sebe: „Mi smo jedno“.

Međutim, budući da je neovisnost u odnosima iznimno bitan faktor za kvalitetu odnosa i vlastitog razvoja, kako nadvladati vezanost?

Voljeti svoju samoću, svoju slobodu je jedan od temeljnih načina dolaska do pozicije neovisnosti u odnosima. Kad počnemo cijeniti svoju slobodu, to znači da smo došli do dubokog razumijevanja sebe. Cijeniti svoju samoću i slobodu ne znači da nećemo ulaziti u odnose s drugim ljudima. Baš naprotiv, to ćemo činiti i dalje samo iz jedne sasvim drugačije pozicije. Kad postignemo poziciju ljubavi prema vlastitoj samoći i slobodi, tada ćemo se u odnosima početi dijeliti s drugim ljudima, a nećemo o njima biti ovisni.

U prijevodu to znači da ćemo moći dijeliti svoju sreću, svoju ljubav i sve ostalo s partnerom/-icom u trenutku kad smo s njim/njom. Međutim, kad nismo u njihovoj blizini nećemo se zbog toga osjećati tužno, depresivno i razočarano zato što se on/ona ne nalazi pored nas. Dakle, bez obzira je li partner/-ica pored nas ili nije mi ćemo se osjećati dobro u vlastitoj koži i moći ćemo normalno funkcionirati. Namjerno kažem normalno, jer mnogima je odsustvo partnera iznimno veliki stres ukoliko se odnos bazira na iznimno jakoj vezanosti te zbog toga osobe nisu u stanju funkcionirati bez svoje „bolje polovice“.

Ljubav prema vlastitoj samoći i slobodi zahtjeva dublje razumijevanje sebe. Da bismo to mogli, bitno je da spoznamo sebe na jednoj dubljoj razini koja će dovesti do deidentifikacije sa svim elementima koji nas drže u okovima vezanosti. Najčešći elementi su oni koji nas poistovjećuju s raznim maskama i slojevima osobnosti koje smo stvorili tijekom života da bi nas drugi prihvatili i voljeli te da bi iskusili svojevrsnu sigurnost.

Da se emocionalna veza i ljubav ne bi pretvorila u ograničavajuću vezanost, bitno je svoj fokus usmjeriti prema unutra i pronaći razloge vezanosti u sebi. Mnogi pokušavaju pobjeći od vezanosti, ali to je nemoguća misija. Svaki bijeg od vezanosti poprima novi oblik. Primjerice, ljudi koji prestanu pušiti svoju vezanost za cigarete najčešće projiciraju tako da počnu nekontrolirano jesti. Stoga, borba protiv vezanosti je suvišna.

Najbolje rješenje vezanosti je spoznavanje zašto je ona uopće tu. Najčešći razlog pojavljivanja vezanosti je odsutnost našeg prirodnog stanja postojanja, odsutnost nas samih. Nažalost, većina ljudi nije povezana sa sobom, sa svojom bazičnom prirodom. Odsutnost prave prirode kod ljudi dovodi do pripijanja uz bilo što izvan njih da bi se osjećali sigurnima. Ta odsutnost prouzrokovana je raznim slojevima osobnosti koje smo preuzeli tijekom života.

Međutim, sve dok ne spoznamo svoj unutarnji centar, sve dok ne spoznamo da ne možemo dobiti slobodu i ispunjenje kroz drugu osobu, do tada ćemo stvarati krive interpretacije odnosa. Da bismo mogli istinski voljeti, prvo moramo biti prisutni, moramo se ukorijeniti u sebi.

Kad se ukorijenimo u sebi i razgrnemo razne slojeve koje smo stvorili oko sebe, tada dolazi do spoznaje da je vezanost u potpunosti nepotrebna te sama potreba za pripijanjem uz nekoga gubi svoj smisao.