U prošlom postu pisala sam o odnosu između ljubavi, vezanosti i straha od samoće. Danas ću se dodatno osvrnuti na strah od samoće i mehanizam koji on izaziva u odnosima.

Strah od samoće u ljudima izaziva poriv za gubljenjem u drugoj osobi. Kad se to u realnosti ostvari, ljudi tada počinju osjećati okove odnosa u kojem se nalaze. U tom trenutku nastupa prirodna reakcija kojom se nastoji uspostaviti izgubljena ravnoteža – dolazi do čežnje i borbe za slobodom. Um funkcionira na paradoksalan način. Sigurno ste primijetili da što god u životu dobijete to vam brzo dosadi, a što god ne dobijete ili nemate za tim čeznete. Isti mehanizam događa se i u odnosima.

Najčešće ljudi kad su sami čeznu za nekim, za nekom vrstom odnosa. Jednom riječju, žele se vezati. Kad stupe u odnos s nekim, tada počinju čeznuti za slobodom. Taj model ponašanja ponavlja se cijeli život, zato što se um kreće od jedne do druge krajnosti. Zbog toga, kod velikog broja ljudi vezanost je prava potreba kod ulaska u odnos sa suprotnim spolom, a ne ljubav. Nažalost, mnogi samo prezentiraju svoj odnos kroz prizmu ljubavi ne shvaćajući da se zapravo radi o vezanosti.

Problem kod vezanosti je taj što ona od partnera zahtjeva međusobno posjedovanje-vremena, prostora, odluka, izbora… Iako partneri pristaju na tu igru, nakon nekog vremena počinju se boriti jer žele ponovno vratiti svoju slobodu. Do toga dolazi jer se oba partnera osjećaju zarobljeno. Problem je u tome što partneri žele zadržati trenutnu poziciju u odnosu, ali istovremeno iskušavati i slobodu. Ali stvari tako ne funkcioniraju i upravo to predstavlja izvor borbe.

Pa kako nadvladati vezanost? Bit je u tome da svatko od nas u odnosu treba zadržati svoju neovisnost i ostati individua. To ne znači da ne treba ulaziti u odnose sa suprotnim spolom. To znači da možemo biti u odnosu s nekim, ali i dalje zadržati svoju slobodu koja ide do one razine koliko smo u određenom trenutku spremni prihvatiti te koja je u skladu s međusobnim dogovorima. Razina prihvaćanja i međusobni dogovori najčešće se odnose na (ne)kontake s drugim pripadnicima suprotnog spola, zajednički život, (ne)zasnivanje obitelji, itd. . Stvar je u tome da se međusobnim razumijevanjem i osobnim napretkom stvari uvijek mogu redefinirati.

Najveći problem kod vezanosti je taj što ljudi zbog nje gube sebe, svoju samostalnost i samoću. A kad se to dogodi, izgubili smo zapravo sve! Kad netko teži tome da ima nekoga uz sebe te dobrom emocionalnom stanju koje proizlazi iz toga što ga/ju netko treba, neminovna posljedica toga je zanemarivanje sebe i svog života.

Koji je temeljni način nadvladavanja vezanosti? Naučite više u idućem postu…