Pretpostavljam da su mnogi koji čitaju ovaj tekst iskusili situaciju u svom životu kad je došlo vrijeme da neku osobu puste iz svog života. Kad kažem puste, pritom mislim da prekinu odnos s nekom osobom koja im je u određenoj fazi života bila iznimno draga i s kojom su bili iznimno bliski.

Ponekad to mogu biti i osobe s kojima ste bili prijatelji dugi niz godina, neke od njih ste poznavali možda i iz osnovne škole ili možda čak i iz vrtića. No, bez obzira o kako dugom poznanstvu da se ovdje radi, faza otpuštanja prijatelja iz života često nije baš najugodnija pogotovo kad se radi o tome da to vi morate napraviti zato što ste se na određeni način promijenili i više ne pronalazite zajednički jezik s tom osobom.

Najčešće se to događa ljudima koji počnu raditi na sebi. Zašto? Zato što kad se mijenjamo, mijenjaju se i određeni dijelovi nas-naše navike, naše potrebe, naše emocije, ali ono što je najbitnije mijenjamo se mi kao osobe. Ta promjena i odluka da trebamo prekinuti neko prijateljstvo može se dogoditi preko noći. Samo se jedno jutro probudimo i više osobu s kojom smo bili u odnosu ne percipiramo kao što smo ju percipirali dan, tjedan , mjesec ili godinu prije toga.

Međutim, ne događa se cijela ta priča preko noći. Postoje signali koji nas upozoravaju na nadolazeću promjenu u odnosu samo je pitanje jesmo li ih svjesni. Često se ti signali pojavljuju kao blic informacije, blic percepcijski uvidi dok smo s tom osobom u društvu kad ju u tim trenucima ne percipiramo više kao prije. Njezine ili njegove riječi nam zvuče nekako drugačije, u ponašanju vidimo nešto što nismo vidjeli nikada prije, ne osjećamo se više toliko ugodno kao što smo se osjećali prije…jednostavno primjećujemo da se nešto mijenja.

Takvi blic uvidi događaju se kad na dubljem nivou sebe taj odnos mijenja svoju kvalitetu i putem njih naš um se priprema na ono što će uslijediti – na fazu otpuštanja nekog iz života. I kad se pojavi pravi trenutak, točnije kad mi budemo spremni otpustiti nekog iz svog života, ti blic uvidi postaju konstantna percepcija i osobu s kojom smo bili kraće ili duže vrijeme u odnosu percipiramo u potpunosti drugačije.

Biti spreman otpustiti nekog iz života ne povlači nužno i činjenicu da će ta faza biti jednostavna i bezbolna, već samo da ćemo u tom trenutku kad do toga dođe biti spremni proći kroz tu promjenu.

Naravno, činjenica je da neke ljude možda nećemo morati otpuštati iz svog života, i to je u redu. Ali, ukoliko se mijenjamo na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije doći ćemo u ovakvu situaciju. I tada mnogi pokušavaju grčevito zadržati svoja stara prijateljstva u životu, ma da u njima ne uživaju kao što su uživali prije, počinju se zatvarati prema toj osobi, selektiraju informacije koje joj iznose i smanjuju ili, baš suprotno, povećaju broj susreta s tom osobom kako bi umanjili spoznaju o onome što se događa. Sve navedeno su, također, signali koji nam pokazuju da se s odnosom nešto mijenja, pa obratite pozornost i na te segmente.

Jedini i najbolji savjet koji se može dati po ovom pitanju je taj da je to priroda života. Ljudi cirkuliraju u našim životima. Jedni odu, drugi dođu…i tako je bilo i tako će biti do kraja našeg života. Mijenjajući sebe dolazi do toga da stara prijateljstva otpadaju, a u naš život ulaze novi ljudi koji su bliži našim novim pogledima na život, vrijednosnoj strukturi i svemu onome što čini naše, nazovimo ga, novo ja. I ti novi ljudi obogaćuju i oplemenjuju naš život jednako kao što su to činili i oni prije njih.

Nova prijateljstva daju nam priliku da naučimo nešto novo od novih ljudi u našem životu, da proširimo svoje vidike i budemo, kako se kaže, „na istoj valnoj“ s ljudima koji nas okružuju. U protivnom, ako ustrajemo u zadržavanju starih prijateljstava koja više nemaju onu jačinu koju su imala prije, blokiramo tijek događaja i iskustava u životu te osobne promjene, jer idemo protiv sebe i životnog tijeka koji nam se u datom trenutku događa.

I zbog toga, vrlo je bitno dopustiti si prihvatiti promjenu u prijateljskim odnosima i dopustiti joj da nam pokaže što nam novog donosi u naš život…