Zabavljate li se u životu ili ste preozbiljni? Kako glasi vaš odgovor na ovo pitanje?

Ljudi su postali preozbiljni. Gotovo svaku radnju koju tijekom dana obavljaju većina doživljava ozbiljnom. Kad se budi, ozbiljni su zato jer se nisu razbudili. Kad se tuširaju, ozbiljni su zato što nisu popili jutarnju dozu kofeina. Dok su na poslu ozbiljni su jer je to posao. Dok jedu to rade na ozbiljan način, pa čak i liježu u krevet ozbiljni.

Svaka interakcija koju većina ima tijekom dana protkana je ozbiljnošću – susreti s blagajnicima, s ljudima na šalterima, sa slučajnim prolaznicima, s onima s kojima razmjenjuje neku uslugu. Ozbiljnost u interakcijama je uzela toliko maha da čovjek više ne može biti opušten i nasmijan čak i u društvu svojih najbližih. No, stvar je u tome da čovjek koji je preozbiljan ne zna i ne može uživati u životu.

Ozbiljnost je postala zabrinjavajuća činjenica današnjice. Dovoljno je samo pogledati izraz lica ljudi koji se kreću po svijetu. Čak i djeca koja pohađaju osnovnu školu izgledaju ozbiljno. Sve skupa ne znači da ozbiljnost kao takva ne smije uopće postojati. Ona je potrebna, ali u odmjerenim količinama i to u situacijama koje ju traže.

Zašto ljudi ne bi od svakodnevnih radnji napravili zabavan događaj? Zašto se ne bi smijali onome što se oko njih događa umjesto što gube živce, ljute se, deprimiraju ili se osjećaju frustriranima? Život je igra htjeli mi to priznati ili ne. Ono što je najfascinantnije u životu to je njegova jednostavnost. Život je toliko jednostavan da si većina upravo zbog te jednostavnosti ne može to predočiti. Zašto? Zato što su preozbiljni. Jednostavnost proizlazi iz zabave, jer zabava je sama po sebi jednostavna.

U životu svakoga od nas postoje stvari koje ne volimo raditi tj. radnje u kojima ne uživamo. Takvih radnji će uvijek biti, jer njih ne možemo izbjeći. Jedino što možemo jest promijeniti svoju reakciju na njih. Upravo odavde kreće ozbiljnost. Čovjek mora svakodnevno obavljati posao koji ne voli, učiti stvari koje mu nemaju smisla, imati socijalizacije iz određenih razloga koje ne može izbjeći i sl. Što smo rigidniji prema ovakvim stvarima, to ćemo biti rigidniji i u onima koje ne traže tu rigidnost.

Ozbiljnost je navika koju treba postepeno mijenjati. Ona je stvar percepcije. Ali na jednu stvar ili situaciju možemo gledati na više načina. Pitanje je samo: koji način biramo?

Mnogi se pitaju zašto postoji toliko patnje i tuge na svijetu, ljutnje i gnjeva, toliko nezadovoljstva, toliko ispranih lica... Odgovor glasi – zato jer su ljudi postali preozbiljni. Sve što se u životu događa ima istu svrhu, a to je nešto nas naučiti. Ali mnogi toga nisu svjesni. Mnogi se vežu za ono što ih pokušava nečemu podučiti i zbog toga nemaju nikakvih rezultata, osim patnje, ljutnje i "ispranog" lica.

Život zakačen za ozbiljnost je život bez pomaka. S njom se nikada ne može doći do životne ljepote. Stil života kojeg želimo postići nikad neće biti ostvaren ukoliko ne dokučimo jednostavnost življenja kroz zabavu. Pod pojmom zabave ne misli se isključivo na izlaske, već na igranje sa životom u cijelosti. Svaki trenutak može biti zabavan. Svaki trenutak može biti igra. Čovjek treba to osvijestiti i na taj način se ponašati.

Ono što može pomoći u promjeni doživljavanja života jest vizualizacija kako bi određeni trenuci izgledali da ih sagledavamo na drugačiji način. Ili još bolje, ako odlučimo drugačije doživjeti neku situaciju na koju reagiramo ozbiljno.

Život koji je ozbiljan je vrlo naporan. U njemu je sve teško, kruto, nepokretno i zablokirano. Život kroz zabavu je puno fluidniji, mekši, pokretniji i tečniji. Na nama je da odlučimo na koji od ova dva načina želimo živjeti.

Ozbiljnost je nepotrebna u svim trenucima osim u onima u kojima se od čovjeka traži da bude ozbiljan, a mi smo ti koji moramo procijeniti tu granicu u svom životu.