Prema nekoj općoj definiciji, sloboda je mogućnost samostalnog, neovisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka. Sloboda se vrlo često odnosi na tvrdnju „biti slobodan“, i najčešće se ovaj pojam tako i koristi, što bi značilo biti neograničen, nezarobljen. Osnovno pitanje je - kako adekvatno percipirati pojam slobode u vlastitom životu?

Poimanje slobode mnogi, nažalost, povezuju s vanjskim čimbenicima. Pa tako, sloboda se vrlo često gleda kroz prizmu onoga što imamo u svom životu i kako to što imamo funkcionira u našem životu. Točnije, slobodu ljudi vrlo često određuju prema načinu funkcioniranja materijalnih segmenata u svom životu. Primjerice, ako netko ima vlastiti posao, ta osoba može za sebe reći da je slobodna. Ili recimo u slučaju odnosa, ako se netko nalazi u odnosu u kojem oba partnera imaju razvijen život mimo samog odnosa, tj. ulažu vrijeme i u ostale životne segmente osim odnosa, ta osoba može smatrati da ima slobodu u odnosu. Isti primjer se može postaviti i u kontekstu roditelja tako da netko tko ne živi s roditeljima može za sebe reći da je slobodan i neovisan od njih. Međutim, je li to baš tako i ima li to ikakve veze sa slobodom? U većini slučajeva, nažalost, nema.

Jeste li slobodni i neovisni te u kojoj mjeri?

Sloboda zapravo ima puno dublje značenje nego što se to na prvi pogled čini. U svojoj suštini, pojam slobode je energetska kategorija i ona obuhvaća nešto puno šire od same materijalne realnosti, a to je neograničenost i neuvjetovanost na energetskoj razini. Površinski gledano naš život može biti tako posložen da nam se čini da imamo potpunu slobodu u njemu, ukoliko ne obraćamo pozornost na faktore koji će nam pokazati da to baš i nije tako. Vrlo često ono što ljudi nazivaju slobodom je formativna sloboda, sloboda koja je tek vrh sante leda u priči o slobodi.

Ono što većina smatra slobodom je isprogramirana,nametnuta slika slobode koju smo u nekom trenutku u životu prihvatili kao istinu. Ta nametnuta istina postaje filter kroz koji percipiramo slobodu i na temelju kojeg poput kompasa usmjeravamo i navigiramo svoj život prema ostvarenju te istine. Pogledajmo to iz kuta primjera koje sam navela u prethodnim rečenicama u tekstu. Ako imate vlastiti posao, možete li upravo sada reći sami sebi: „Od sutra više neću raditi posao na ovakav način. Želim od sada na dalje samo putovati svijetom i uživati u životu,a raditi ću povremeno, kada osjetim istinski poriv u sebi za tim.“ Vjerojatno ne, jer postoji racionalni dio vas koji će reći: „Ne, to ne bi bilo u redu. Ti voliš svoj posao. Moraš raditi, svi ljudi rade. Ne budi lud/luda. Zašto uopće tako razmišljaš?“ I vrlo vjerojatno bi vaš um na kraju zaključio da nešto s vama nije u redu.

Ako gledamo iz segmenta odnosa u kojem imate,nazovimo to, fizičku slobodu, to nužno ne znači da imate i energetsku slobodu. Prvi pokazatelj koji vam to pokazuje je odgovor na pitanje – možete li zamisliti svoj život bez te osobe s kojom ste u odnosu? Ili ako uzmemo primjer roditelja, ne živjeti s njima ne znači da se između vas i njih neće odvijati iste podsvjesne igre koje su se odvijale i dok ste živjeli s njima. Gdje je tu neovisnost?

Bit zapravo nije u tome radimo li ili ne radimo, imamo li nekoga uz sebe ili ne, nego u identifikacijama koje nas drže unutar relacija s drugim ljudima i životnim segmentima te nas ograničavaju da dotaknemo slobodu u sebi.

Energetski zatvor

Svijet u kojem živimo bazira se na brojnim identifikacijama. Um je u stanju identificirati se s tisuću raznih stvari, a neke od bazičnih su upravo posao i relacije s drugim ljudima. Osnovni problem kod identificiranosti s nečim je u tome da je u samoj prirodi identifikacija da nam onemogući da primijetimo da smo identificirani. Iz tog razloga nesvjesno ulazimo u razne životne forme prihvačajući ih kao jedinu realnost te iako nam se na prvi pogled čini da nam daju slobodu, one čine sasvim suprotno.

Ono što većina smatra slobodom je zapravo energetski zatvor, koji drastično ograničava naše potencijale i samorazvoj do trenutka dok ne osvijestimo i transformiramo te slojeve u sebi. Posao, odnosi, kao i brojni drugi životni segmenti mogu funkcionirati na nezamislivo drugačije načine, samo ako si dopustimo da osvijestimo (ne mentalno, već energetski!) zatvor u kojem sami sebe držimo.

Energetska sloboda usklađuje nas s dijelom nas koji leži ispod slojeva i slojeva svega onoga što nismo dajući nam slobodu izbora. Tek zdravi um, um oslobođen raznih toksičnih obrazaca koji ga naseljavaju pa tako i identifikacija, ima mogućnost izbora. Nezdravi, toksičan um stvara privid da biramo u svom životu, a zapravo to čine naše identifikacije.

Energetska autonomnost i sloboda je baza zdravog uma i kvalitetnog samorazvoja. Tek tada možemo pričati o ekspanziji koja je usklađena s našom bazom, s onim neuvjetovanim dijelom koji smo imali u sebi kao dijete, a kroz samorazvoj mu se ponovno vraćamo što nas uvodi u sve dublji unutarnji mir.