Promjene su sastavni dio našeg života. Negiranje te činjenice je jednako tome kao da negiramo postojanje života. Naš razvoj u svojoj suštini nosi konstantnu potrebu za promjenom i prilagodbom, prilagodbom na nove situacije, okolnosti i ljude. Ta prilagodba je uvijek pokrenuta s našom osobnom, unutarnjom promjenom koja se onda reflektira u svijetu oko nas.

Ljudi mogu različito reagirati na promjene, ali neke od najčešćih reakcija možemo podijeliti u dvije kategorije ljudi – na one koji hrabro prihvaćaju promjene i one koji ih se užasavaju. Međutim, ta dva pristupa promjenama su samo površinska reakcija na promjenu. Ono što je puno bitnije je dubinska podsvjesna reakcija koja se odvija tijekom razmišljanja o promjeni i tijekom provođenja same promjene. I najhrabriji ljudi na ovome svijetu boje se promjena, a tome svjedoči strah kojeg nitko u takvim fazama ne može izbjeći, a to je strah od nepoznatog. Jedina razlika između, nazovimo ih, hrabrih ljudi i ostalih je ta što se oni usude napraviti iskorak i donijeti odluku da promjena zaživi u njihovom životu. Ali bez obzira na to, strah od nepoznatog će i dalje biti prisutan.

I upravo zbog tog straha ne volimo promjene, jer promjena sa sobom nosi puno više nego što se na prvi pogled čini. Svaka promjena povlači izlazak iz komforne zone. Što je promjena veća, to će slamanje komforne zone biti jače i veće. Komforna zona je vrlo jaka energetska pozicija u kojoj iskušavamo ugodu i sigurnost poznatog, ali istovremeno ona inhibira naš razvoj i napredak u životu. I baš zbog toga je promjena u takvim situacijama nužna, jer ostanak u njima je jednak, figurativno rečeno, zaglavljenosti u živom blatu iz kojeg nam viri samo glava – možemo disati, možemo gledati i percipirati svijet oko sebe, ali dalje od tuda ne možemo.

"Tko ću biti ja?" – ključ straha od nepoznatog

Promjena sa sobom nosi i uzbuđenje zbog onoga što nas čeka, zbog onoga što će nam život donijeti - koje nove ljude ćemo upoznati, koje situacije će nam se otvoriti te ono što je najbitnije što ćemo novo naučiti o sebi i kakva ćemo osoba nakon realizacije promjene postati. To uzbuđenje je u početku maleno i jedva primjetno zbog straha od nepoznatog, koji je generiran iznimno jakom snagom identifikacija koje su utkane u našu energetsku strukturu, pa samim time i u naš život.

Na prvi pogled, gubitak posla, razvod, izlazak iz nekog bitnog odnosa, preseljenje ili neka druga veća promjena čini se vrlo jednostavna. Bilo tko, tko je imao takvo iskustvo, zna da kad se donese odluka te vrste, da stvari i nisu baš tako jednostavne. Uostalom, zato i ne volimo promjene. Sve ono što smo utkali u taj životni segment, svaka sekunda naše energije koju smo unijeli u njega, nakon donesene odluke počinje nam se vraćati. Proces vraćanja energije može biti, i često je, vrlo turbulentno iskustvo, jer izvlači na površinu mnoštvo raznih emocija, uvjerenja, skrivenih odluka i slabosti za koje smo znali da postoje, ali i one za koje nismo znali da postoje. I upravo svi ti segmenti su okosnica na kojoj smo godinama gradili sliku o sebi i koja je predstavljala odgovor na pitanje „tko sam ja“.

Donošenjem odluke mi zapravo slamamo tu sliku koju imamo o sebi i tu počinje proces transformacije. Slamanje te slike je osnovni razlog pojavljivanja straha od nepoznatog, jer ono slama naš stil života, slama bazu onoga tko mi jesmo. U takvim trenucima smo obezglavljeni i pogubljeni, jer se u nama zbiva proces sukladan tim epitetima – um nam je šokiran količinom podražaja koje promjena donosi i potrebno je vrijeme da se adaptiramo na novonastalu situaciju. Odgovor na pitanje „tko sam ja“ – što volim, želim, jesam - tada postaje vrlo upitna kategorija.

Paradoksalno u svemu je to da mi nismo ono što se slama nakon izlaska iz nekog životnog segmenta, jer da jesmo, nikada ne bi došlo do promjene koja se dogodila. Život nas nikada ne bi uveo u takvo iskustvo, jer bi unutar tog životnog segmenta vibrirali sa životom, bili bi usklađeni sa životom u sebi. U takvim okolnostima promjena se nikada ne događa, jer u njima postoji ravnoteža, koja je temeljna, afirmativna zakonitost života.

Što izabrati – život ili identifikaciju?

Strah od nepoznatog je nevidljivi neprijatelj promjene i nerijetko mnogi podlegnu njegovom utjecaju. Što je teže donijeti neku odluku za promjenom, to je pokazatelj da je identifikacija s tim životnim segmentom jača. Ali ono s čim smo identificirani nije posao, osoba s kojom smo u odnosu ili nešto treće, već su to slojevi našeg uma, ega koji nam stvaraju sliku da smo to mi i prikrivaju istinu o nama samima koju možemo dotaknuti kad bismo transformirali životni segment u kojem se nalazimo. Posao ili neki odnos su samo okidači za naše dubinske, podsvjesne identifikacije zbog kojih smo u samome startu i ušli u takav neki segment u svom životu. I na njima možemo samo biti zahvalni, jer bez njih tko zna koliko bi nam vremena trebalo da spoznamo neistinu koju imamo o sebi, a koja je projekcija našeg uma.

Nažalost, mnogi su spremni umrijeti za svoje identifikacije. Umrijeti ne mora imati doslovno značenje, iako ga ponekad ima, primjerice, kad osoba žrtvuje svoje zdravlje na uštrb firme u kojoj radi ili posla kojim se bavi. Umrijeti zbog identifikacija može biti višeznačno. Identifikacije mogu donijeti emocionalnu, egzistencijalnu, zdravstvenu ili neku drugu vrstu smrti. Identifikacije nam daju smisao, daju vrlo jasnu sliku tko smo mi, iako ta slika nije ona prava, istinska. Zbog toga je nekima iznimno teško otpustiti vlastite identifikacije, jer su programi uma iznimno jaki i ne dopuštaju otpuštanje.

Um će napraviti sve što je u njegovoj moći da nas zadrži u komfornoj zoni i dati će nam milijune razloga i pitanja zašto je dobro da iz nje ne izađemo. I ti razlozi i pitanja će nam djelovati stvarnima, iz jednostavnog razloga – jer su umu stvarna, ali ne i našoj umom netaknutoj prirodi. Ako podlegnemo tim pitanjima, na najdubljem sloju nas odustali smo od života, odustali smo od sebe. Iako se na prvi pogled podlijeganje tim pitanjima čini kao olakšanje, ali to olakšanje je zapravo produkt stišavanja energetske oluje unutar nas koja je bila izazvana odlukom da napravimo promjenu. Međutim, u takvim situacijama imamo nevjerojatno vodstvo u sebi, samo je pitanje prepoznajemo li ga i imamo li povjerenja u njega. Rješenje leži upravo u tom vodstvu.

Teške situacije do kojih dolazi u životu nisu tu da nas muče, već da nas pokrenu i dovedu bliže nama samima. Život će nas uvijek uvoditi u situacije gdje ćemo morati birati između života i identifikacija uma, a to biranje će prestati tek kad budemo u potpunosti čisti i usklađeni sa sobom i životnim tijekom. Tek u trenutku kad ćemo biti u stanju prelijevati se i stapati se sa životom bez ikakvog otpora i s potpunim prihvaćanjem – poput vlati trave na vjetru. I tada ćemo znati da izabiranje života nikada nije i ne može biti kriva odluka. Sve ostalo su priče uma.

Naučite više ovdje.