Psihički prostor je prostor u kojemu se provodi život. On predstavlja dogovore postignute s drugim ljudima, sa sobom i s okolinom što oblikuje našu realnost. Kvaliteta i veličina tog prostora uvjetuje mogućnost i sposobnost kretanja kroz život. Što je taj prostor manji, to će život u njemu i s njim biti teži i destruktivniji.

Svaka odluka donešena na svjesnom ili nesvjesnom nivou povezana je s našom realnošću tj. svakodnevicom te na nju direktno ili indirektno utječe. Odluke su, također, sastavni dijelovi psihičkog prostora. Iako, nažalost, mnogi misle suprotno, nitko drugi nije donio odluku za nečiju nesposobnost, nekreativnost, neuspješnost ili bilo što drugo, već je to učinio svatko sam za sebe, uglavnom nesvjesno. Pa tako, odluke predstavljaju dogovore koje sklapamo sami sa sobom.

Psihički prostor i dogovori, koji su u suštini njegov dio, su elementi koji utječu na kvalitetu naše svakodnevice. Psihički prostor ne mora nužno biti loš. Ako on podržava život i razvoj te je u skladu s našim vrijednostima i vizijom, tada njegovo postojanje nije upitno. Ako se radi o suprotnom scenariju, tada je taj prostor upitan i bilo bi ga dobro preispitati i korigirati.

Kako znati da li je psihički prostor, koji se uvijek odražava prema van pa tako u njemu provodimo život, poželjan? Postoji vrlo jednostavan parametar na temelju kojeg se to može odrediti: osjećate li se u svom životnom, psihičkom prostoru ugodno ili neugodno?

Odgovor na ovo pitanje daje uvid u to da li je prostor povoljan ili nepovoljan za nas i naš život te jesmo li postavili povoljne ili nepovoljne dogovore za sebe te svoj razvoj i širenje. Bitno je razumjeti da je psihički prostor povezan s kretanjem kroz prostor u svakodnevici unutar materijalne realnosti. Kretanje kroz prostor je neophodno jer svatko ima potrebu za širenjem, za ekspanzijom, a ono što onemogućava ekspanziju su određeni postavljeni dogovori. Samim time, razmišljati o dogovorima znači razmišljati o svom prostoru, o svom kretanju, o svojoj ekspanziji.

Kakve ste dogovore postavili u svom životu?

Veličina psihičkog prostora određuje koliko prostora netko ima za svoje izražavanje i širenje. Ne mora uopće biti upitna njegova kvaliteta i osjećaj bivanja u njoj. Sve to može biti u najboljem redu, ali ako su njene dimenzije manje od naših želja i potreba tada je to problem. Najbolja odluka koju u tom slučaju možemo donijeti je ta da proširimo okvire svog psihičkog prostora.

Ako je psihički prostor premali a potreba za širenjem u životu velika, energija koja se želi širiti,a to joj je onemogućeno, kad dođe do ruba psihičkog prostora morati će se vratiti. Vratiti će se zato što je došla do ruba dogovora, koji ili koje smo sklopili sami sa sobom ili s nekim iz našeg života, te u tom slučaju ti dogovori neće podržavati daljnju ekspanziju iz vrlo jednostavnog razloga - to nije u njihovoj prirodi, već prelazi njihove okvire. U takvim trenucima u životu počinjemo stvarati i pristajati na kompromise. Najveći problem je u tome što kad se energija vrati i ne ostvari svoju svrhu, ona postaje destruktivna, a s vremenom i vrlo opasna. Najbolji primjer premalog prostora i nemogućnosti ekspanzije predstavlja nemogućnost ostvarivanja određenih želja i potreba, primjerice, ako nekome većinu prostora zauzima posao, taj netko neće imati prostora za emocionalni odnos kojeg želi. Ali ako proširi svoj psihički prostor, stvari će se promijeniti.

Da bi se mogao proširiti psihički prostor, dogovore se treba poništiti ili promijeniti. Upravo je to i svrha onih dogovora koji ograničavaju. Neke dogovore moguće je promijeniti te je ta promjena vrlo konstruktivno rješenje prije nego što se stvarno odlučimo na poništavanje dogovora. Uvijek je potrebno maksimalno se potruditi i redefinirati nešto prije nego što se u potpunosti odlučimo od nečeg odmaknuti ili odustati.

Rijetko tko to čini. Ono što većina radi s takvim dogovorima je njihovo ublažavanje i kršenje, ali ne i poništavanje ili mijenjanje. Svaki dogovor je kao i svaka navika. U njega je uloženo bezbroj ponavljanja, misaonih i emocionalnih procesa koji ga jačaju. Zbog toga ga je teško poništiti, jer svako poništavanje traži proživljavanje svega s čim je taj dogovor bio punjen tijekom vremena njegovog postojanja tj. funkcioniranja kroz njega.

Proživljavanje takvih stanja nikome nije lako. Zbog toga mnogi i rade kompromise. Suočavanje s emocijama koje proizlaze iz poništavanja dogovora nije nimalo ugodno iskustvo. Ali ono je neizbježno, jer ih se treba pustiti da bi se ispraznile i uzemljile. Bez toga se psihički prostor ne može promijeniti.

Zbog vrlo bolnog proživljavanja koje donosi suočavanje s određenim poništenim dogovorom, često dolazi do stvaranja novog dogovora u koji se prenosi sve ono od čega se bježi, a povezano je s prethodnim dogovorom. Najčešći primjer toga je izlazak iz jedne veze i skori ulazak u novu, drugu vezu. Na taj način nije ništa riješeno već je samo potisnuto i preseljeno u, u ovom slučaju, novu vezu.

Svatko od nas ima svoj psihički prostor za koji se treba preuzeti potpuna odgovornost. Mnoštvo postavljenih dogovora koji su osnova psihičkog prostora povezani su s odgovornošću. Oni koji ne podržavaju razvoj te trebaju biti poništeni zahtijevaju preuzimanje odgovornosti. Budući da to rijetko tko čini, dolazi do toga da životna struja tih dogovora koji nisu usklađeni s nama, određuje kretanje našeg života.

Da bi se mijenjala realnost potrebno je poništiti dogovor i suočiti se s onim što on nosi. Bez toga nema nikakvih pomaka u stvarnosti. Poništavanje dogovora zahtjeva određenu količinu energije. Što je dogovor veći, tj. što smo s nečim identificiraniji, to će biti potrebno više energije da bi ga mogli poništiti. U protivnom ćemo uvijek to odgađati.

Percipiranje svijeta proizlazi iz pozicije psihičkog prostora u kojem živimo. Kolika je, nazovimo je, psihička kutija, tolika je i percepcija života. U prijevodu, što je kutija manja, manji je i potencijal i energija i obrnuto.

Što se može učiniti po pitanju širenja životne kutije tj. psihičkog prostora? Za početak, vrlo je bitno razvijati svoju svjesnost i širiti svoju percepciju da bismo mogli percipirati ograničenja svog psihičkog prostora. Isto tako, vrlo je bitno energetski ojačati i stvoriti s time dovoljno jak odmak da vidimo što je naša istina, a što nije.

Znate li kako to učiniti?