U prethodnom postu sam pisala o tome da nakon početne faze zaljubljenosti mnogi parovi ulaze u rutinu odnosa. Kad smo u rutini, radilo se o odnosu ili bilo čemu drugom, tada više ne vodimo brigu o sitnim stvarima koje su nam prije predstavljale nešto važno. Tada postajemo lijeni biti i ponašati se na način na koji smo to nekad činili. U biti, u takvoj situaciji počinjeno sabotirati odnos, mada u većini slučajeva toga uopće nismo svjesni.

Upravo zbog tako sitnih stvari ljubav može nestati, a da to uopće ne primijetimo (barem ne na vrijeme!). Pa, koje sitne stvari imaju tako velik utjecaj na sam odnos? Primjerice, zapostavljanje vlastitog izgleda u trenucima kad znamo da ćemo se vidjeti s partnerom/icom, kašnjenje na dogovore, zapostavljanje vremena provedenog zajedno, nedostatak komunikacije oko sitnih, ali ne i nebitnih, stvari, nedostatak inicijative jednog ili oba partnera, nemaštovitost trenutaka koje provodimo zajedno s partnerom, itd.

Koje je rješenje ovakvih situacija? Jedino rješenje je prekinuti rutinu i posvetiti pažnju odnosu. Prije svega potrebno je iskomunicirati takve stvari te se odlučiti za promjenu. Činjenica je da odnos može biti jednako uzbudljiv kao i na početku samo ako se potrudimo oko toga. Najbitnije od svega je da vrijeme koje provodimo zajedno provedemo na način koji nam odgovara te da zadovoljimo svoje stvarne potrebe u tom trenutku. Vrijeme koje provodimo s partnerom/icom treba biti posvećeno i fokusirano kako bismo nahranili ljepotu koja proizlazi iz odnosa.

Vrlo bitna stvar za živi odnos jest stav koji imamo prema osobi s kojoj smo u odnosu. Na početku jedino što primjećujemo su kvalitete našeg partnera ili partnerice. No, s vremenom počinjemo zamjećivati cjelokupnu sliku te više nismo toliko oduševljeni onim što vidimo. Kvalitete nam više nisu na prvom mjestu, a partnera/icu smatramo običnom osobom. Sasvim je u redu da smo prizemljili sliku partnera/ice, ali bilo bi poželjno toj prizemljenosti ponovno pridodati kvalitete koje smo primjećivali na početku.

Naime, ako imamo na umu činjenicu koliko je osoba s kojom smo u odnosu kvalitetna osoba, tada će ona za nas to i biti – kvalitetna osoba. Ako izostavljamo iz vida kvalitete partnera/ice, tada gušimo vatru koja je nekada postojala i koja opet može zaživjeti. Gdje se točno nalazimo saznat ćemo ako razmislimo o tome kako smo svog partnera/icu doživljavali na početku odnosa, a kako ga doživljavamo sada. Sličnosti ili razlike u odgovorima reći će vam sve što vam je potrebno.

Ono što nas najviše odvaja od partnera/ice u odnosu su naša očekivanja. Što više očekivanja imamo te što više neispunjenih ostavljamo iza sebe to postajemo razočaraniji. Međutim, i mi i naš partner/ica možemo gajiti različita očekivanja, pa s obzirom da se ona ne poklapaju, možemo prouzročiti samo probleme. Ako nismo sigurni koja očekivanja imamo tada je poželjno o njima promisliti. Ako smo svjesni svojih očekivanja tada je poželjno promisliti da li nam ih naš partner/ica može ispuniti te da li želi to isto u odnosu.

Često puta nas uzrujavaju neispunjena očekivanja, a ne osoba s kojom smo u odnosu. No, naša očekivanja mogu biti čista projekcija ili nerealne težnje. Međutim, ako se radi o realnim očekivanjima tada možemo razmisliti kako, s kim i na koji način ih možemo ispuniti. Ponekad to ne mora biti s partnerom nego s nekom drugom osobom, ali možemo biti jednako zadovoljni ishodom.

Ako smo spremni kretati se prema ovim činjenicama tada će nam odnos postati mogućnost izbora umjesto da ga smatramo konvencijom… A svježina i radost koju smo nekada osjećali postati će stvarnost.