Bez obzira što će neki negirati snagu i važnost razumijevanja i suočavanja s vlastitim egom, ego svejedno postoji u svakome od nas te djeluje u svakom segmentu našeg života. Na ego možemo gledati kao na iznimno snažan energetski mehanizam koji je protkan našim postojanjem i životom.

Osvještavanje tog mehanizma je nužno za bilo kakvu dubinsku promjenu ukoliko joj istinski težimo. Međutim, to nastojanje, pa čak ako i postoji težnja, može poprimiti oblike koji će još više ojačati ego umjesto da ga u korijenu promijene. Ego sam po sebi nije loš i on nam je itekako potreban za kretanje kroz fizičku realnost u kojoj živimo. Ono što je potrebno osvijestiti i promijeniti su instalirane forme raznih programa, obrazaca i polja koji nisu životni i koji nas odmiču od percepcije istine o sebi i o životu.

Priče ega

Ono što je ključno razumijeti je to da što nam je ego jači, to ćemo stvarati više priča da bismo opravdali postojanje raznih energetskih formi za koje smo doslovno “zakačeni”. Priče ega nisu ništa drugo nego razna opravdanja i obrazloženja zašto nešto činimo ili ne činimo, zašto nešto radimo ili ne radimo, zašto se ponašamo ili ne ponašamo na određeni način, itd. U načinu kako se priče našeg ega manifestiraju možemo biti jako kreativni. Da smo svjesni s čim smo poistovjećeni, ne bismo stvarali razne priče, već bi nešto napravili da promijenimo određeni segment našeg života ili nas samih. U protivnom, putem ego igri ulazimo još dublje u ego i ojačavamo njegove mehanizme koji nam daju privid da napredujemo, da se razvijamo i u krajnjoj liniji da transformiramo ego kao takav.

Postoje brojni pokazatelji uvučenosti u igre ega. Ključni je definitivno taj da kad smo uvučeni u igre ega da tada nismo povezani sa sobom, iako to suštinski možda i želimo ili smatramo da se krećemo tim putem, a ta nepovezanost se manifestira na brojne načine:

1.Življenje kroz druge- bavljenje tuđim životima, tko što radi, zašto radi i kako radi, tko je što rekao, zašto je rekao, itd.,je temeljni pokazatelj zapletenosti u ego igre. Nažalost, u ovoj igri se nalazi zaglavljen jako velik broj ljudi i kod većine je poprilično naglašen obrazac “guranja nosa tamo gdje mu nije mjesto”. Petljanje u tuđi intimni prostor, što znači petljanje u najintimnije segmente nečijeg života i načina funkcioniranja koje obično dijelimo isključivo s ljudima s kojima smo jako bliski, mnogi čine bez ikakvog promišljanja. Uzmimo u obzir cijeli medijski prostor i o čemu ljudi vrlo često razgovaraju i sve je jasno. Osnovni razlog zašto to ljudi čine je taj što nemaju razvijen svoj integritet te kroz petljanje u tuđe živote i narušavanje tuđeg integriteta traže sebe.

2.Hranjenje lažnog ja – najveći trik u koji nas vlastiti ego može uvući je privid da radimo na sebi i da se razvijamo, dok zapravo sa svojim postupcima samo još više ojačavamo ego filmove. Obično se tu radi o vrlo jakim identifikacijama s egom koje čine okosnicu naše energetske i umne strukture, koju ne samo da nije lako prepoznati u sebi, već ju niti nimalo lako nije otpustiti, jer kad bismo to učinili postavlja se pitanje “tko sam onda ja?”. U ovu ego igru može ući jako velik broj igri. Primjerice, identitet big daddy ili big mama koji se manifestira kroz neprestanu potrebu osobe da se brine za sve oko sebe i da druge patronizira i nameće im svoja mišljenja, stavove, načine kako bi se drugi trebali ponašati i što bi trebali raditi. Također, jedna od igri može biti i igra “ja sam poseban/posebna”, koja se može manifestirati kroz stav osobe da sve zna i da je bolja i superironija od drugih. Ove dvije igre se vrlo često pojavljuju kod ljudi koji za sebe kažu da rade na sebi, iako nije pravilo, te mogu donijeti veliku štetu onima koji su u kontaktu s tom osobom.

3.Život u mentalnim realnostima – ukoliko nemamo prazan um iliti ego, tj. ukoliko u vlastitom samorazvoju nismo došli do točke da smo pročistili svoj um od raznih percepcijskih filtera koji se nameću kroz programe i obrasce koje imamo u svom egu te ukoliko nismo razvili sposobnost promatranja vlastitih misli i mentalnih procesa , vrlo lako možemo pasti u zamku vjerovanja u ono što nam servira vlastiti ego. Vrlo često tada ljudi brkaju intuiciju s onim što zapravo dolazi iz ega. Vjerovanje i navigiranje u životu kroz ono što nam govori naša glava i što proizlazi iz mentalnih procesa stavlja nas u fiktivnu životnu realnost u kojoj mislimo da smo u kontaktu sa sobom, dok realno to nema veze s istinom. Filmovi koje vrti naš ego i koje percipiramo kroz struju misli mogu nas uvući u iznimno nerealne realnosti u kojima ne samo da ćemo nerealno percipirati i imati netočnu procjenu situacija i ljudi, već možemo stvoriti u potpunosti fiktivnu realnost nas samih i našeg života čega uopće nećemo biti svjesni. Obično u takvim situacijama neki ego film nam stvori, nazovimo to, energetski balon kroz kojeg funkcioniramo te zbog kojeg uopće ne percipiramo da smo zaglavili.

4.Samozavaravanje u osobnom razvoju – vrlo je lako stvoriti vjerovanje “ja (istinski) radim na sebi”. Za svakog to može značiti nešto drugo, primjerice, čitanje literature na tu temu, praćenje raznih portala koji se bave ovom tematikom, pohađanje raznih seminara na temu osobnog razvoja, pa čak i prakticiranje određenih tehnika. Osnovno pitanje kod svega toga je koliko se sve to doista razumije i primijenjuje u vlastitom životu te koliko tehnike koje prakticiramo imaju pokrića? Doza zdravog razuma, logičnosti i iskrenosti prema samom sebi je ključan preduvjet za dobivanje odgovora na ovo pitanje. Misliti i vjerovati da radimo na sebi je znatno drugačije od toga da to doista i činimo.

5.Nerealne životne vrijednosti – način na koji smo odmalena umreženi stvara u našem umu niz raznih nerealnih smjernica kako bi naš život trebao izgledati, što bismo u životu trebali ostvariti te što bi nam trebalo biti bitno. Bez ikakvog promišljanja o tim smjernicama, mnogi takav način života uzimaju zdravo za gotovo bez da propitkuju zašto prema nečemu streme i žele li to uistinu. Ispunjavanjem tih smjernica ili se uvjerimo da smo sretni kad ih ostvarimo ili kad ih ostvarimo shvatimo da smo na početku, jer nas to nije dovelo do pozicije i stanja svijesti kojem težimo.

Bit je u upoznavanju ega i povezivanju s prirodnim ja

Prepoznavanje navedenih, kao i ostalih ego igri, dovodi nas u poziciju da budemo prirodni i da živimo prirodno, da ponovno dotaknemo čistoću, iskrenost i prirodni kompas težnje prema istini što će u konačnici dovesti do toga da skinemo energetsku maglu sa sebe i svog života te osjetimo život u njegovoj punini i ljepoti – baš onakvog kakav je, sada i ovdje.