"Guruizam" ili sam svoj guru?

Kad limbički sustav preuzme glavnu funkciju u mozgu, stvara se robovsko stanje svijesti u kojem ljudi traže i trebaju autoritete (u ovom slučaju duhovne vođe) da bi se mogli kretati kroz život. Upoznajte trend zablude samorazvoja.

Prema nekoj općenitoj definiciji, guru je osoba koja ima ogromno znanje, mudrost i autoritet u određenom području te koja koristi te sposobnosti da vodi i usmjerava druge. Literarno rečeno, guru je osoba koja ljudima omogućuje promjenu stanja svijesti. Drugo značenje za gurua je učitelj ili vodič, a ovaj pojam se sve više koristi u nekim novim duhovnim pokretima, pogotovo u New age pravcima samorazvoja. Nažalost, u današnje vrijeme velik broj ljudi vjeruje da svatko tko želi ostvariti samorealizaciju mora imati svog gurua.

Guru trend - u potrazi za spasiteljem

Sve više ljudi prisvaja tu titulu, jer znaju da ima dovoljno onih koji će ih slijediti. Često puta većina samoproglašenih gurua, ili ako ih neki takvima proglase, nisu ono kakvima se predstavljaju. Osim što nemaju dovoljno znanja, jedini razlog zašto imaju titulu gurua je taj što ljudi vjeruju da su upravo oni gurui ili njihovi učitelji. Međutim, gurui nisu isključivo ljudi koji su proglašeni spiritualnim vođama.

Guru može biti bilo koja osoba kojoj se daje prevelika važnost, bilo da se radi o riječima, djelima, načinu razmišljanja ili ponašanju te osobe. Premalo vrednovanje samog sebe, gubitak usmjerenja i efekt traženja spasitelja mnoge je danas zahvatilo. Oni koji se daju u ruke nekom koga smatraju učiteljem, ponekad ne prolaze baš najbolje. Posljedice mogu varirati od djelomičnog ili potpunog zaboravljanja svojih stavova, vrijednosti, kriterija i načina života do određenih energetskih poremećaja. Ono što ljudi najčešće ne percipiraju je to da gurua ne čini samo ono što on govori već i ono što čini, bilo s njima ili u svom privatnom životu. Vrlo često većina razliku može uočiti tek nakon što prođe kroz iskustvo imanja lažnog vodstva u životu.

Infantilnost kao izgovor za neprihvaćanje odgovornosti

Svaka iole predana osoba u procesu svog samorazvoja zna da sve što se događa u životu je rezultat projekcije nesvjesnih sadržaja koje imamo u vlastitom umu. I upravo u tome leži ključ odgovornosti koji bi bilo poželjno da svatko od nas prihvati. Međutim, potreba za guruom u startu briše taj bazični mehanizam kokreacije vlastite realnosti.

Nažalost, velik broj ljudi danas živi u infantilnom stanju svijesti čija je glavna karakteristika nesrazmjer između psihičke i fizičke starosti. To bi značilo da velik broj ljudi iako su po fizičkoj starosti odrasle osobe, psihički gledano imaju stanje svijesti djeteta. U tom slučaju, fizička starost je samo kalup te psihičko stanje, tj. stanje svijesti osobe određuje način života i kretanje kroz život te osobe.

Ako usmjerimo pozornost još dublje u cijeloj priči, sve se svodi na to da osoba koja ima stanje svijesti djeteta u svom životu se i ponaša kao dijete. Najčešće osobe koje su zaglavile u infantilnom stanju svijesti razvijaju infantilne identitete koji ima izrazitu tendenciju vezivanju i ovisnosti o drugima. Općenito gledano, identitet je skup osobina (što uključuje emocije, misli, uvjerenja i neverbalnu komunikaciju) koje zauzimamo da bismo činili određene stvari i postigli određeni rezultat.

Gledano iz kuta infantilnih identiteta, oni se u realnosti manifestiraju tako da se osobe koje su zaglavile u takvom stanju svijesti ponašaju kao dijete. Kako to izgleda u praksi? Tako da te osobe trebaju nečiju energiju, pažnju, pozornost da bi opstale, ali samostalno nisu u stanju funkcionirati, samo je pitanje na kojoj razini – financijski, energetski, emocionalno,itd.

Bilo tko ako je zapeo u infantilnom identitetu ne može se adekvatno razvijati i eskpandirati, jer dijete nije sposobno za takvo što. Zaglavljenost u takvim identitetima stvara svojvrstan „autizam“ zbog kojeg ljudi propuštaju mnoštvo ljepota koje život pruža, jednostavno ne žive i svijest se kreće u gabaritima djeteta u kojem su zaglavili.

Odgovor leži u funkcioniranju mozga

Budući da je dobar dio nesvjesnih i potisnutih sadržaja koje nosimo u sebi rezultat neadekvatnog okruženja u kojem smo odrastali te programa kojima smo tijekom tog procesa bili izloženi, preuzimanje odgovornosti za vlastiti život znači da svatko od nas treba naučiti biti, figurativno rečeno, sam sebi roditelj. Roditeljska uloga, u pravom smislu riječi, je većini ljudi u fazi kad je ona doista i trebala postojati bila nedostupna.

Ako se uzmu u obzir ove činjenice te se tome pridoda infantilno stanje svijesti, to je defintivno dobitna kombinacija za stvaranje potrebe za traženjem gurua. Roditeljska figura tada postaje nitko drugi nego sam guru. Međutim, odgovor za potrebu traženja gurua treba potražiti i u načinu funkcioniranja našeg mozga.

Okruženje i način života kojem smo bili izloženi umrežio je naš živčani sustav na specifičan način. Na takav način dolazi do debalansa funkcioniranja našeg mozga, a debalans i dominacija limbičkog sustava dovodi upravo do potrebe za guruima i sljeđenjem samorazvojnog pravca guruizma. Kad limbički sustav preuzme glavnu funkciju u mozgu, stvara se robovsko stanje svijesti u kojem ljudi traže i trebaju autoritete (u ovom slučaju duhovne vođe) da bi se mogli kretati kroz život.

Osnovni razlog toga je taj što prenaglašena funkcija limbičkog mozga u ljudima stvara osjećaj bezvrijednosti, iracionalnosti i submisivnosti te dubinsku potrebu da budu sljedbenici nekoga ili nečega, zbog čega traže vodstvo i usmjerenja izvana. Pa tako, osnovni uzrok guruizma leži upravo u ovom debalansu, jer ljudi zbog toga imaju sklonost fanatizmu i sljedbeništvu.

Ukoliko mozak funkcionira na ovakav način, slobodna volja postaje iluzorna kategorija te će ljudi bezglavo i bez razmišljanja prihvaćati razne kvazi duhovne pravce koji će ih prema njihovom nesvjesnom i iracionalnom vjerovanju dovesti na „pravi put“.

Sam svoj guru

Kod traženja gurua, u najboljem slučaju ljudima se može dogoditi da ih netko obmane s nečim što nije realno, dok u najgorem slučaju mogu u potpunosti izgubiti sebe i kontakt s realnošću. Stara poslovica "uzdaj se use i u svoje kljuse" sigurno nije stvorena bez razloga, dok mnogi kvalitetni i razboriti duhovni tekstovi ne naglašavaju bez razloga da je svatko sebi najbolji i najveći učitelj.

Pogledajte odličan dokumentarni film koji govori upravo o ovoj temi. Kliknite ovdje!

Naučite više ovdje!