Život ne određuje sudbina već vjerovanja

"Rekao/rekla sam ti to" je česta fraza, ne zato što ljudi žele da nešto pođe po zlu i zato što su predvidjeli budućnost, već zato što su se njihova vjerovanja pokazala ispravnima. Naučite više!

Svi promišljamo o značenju iskustava i situacija u kojima se nalazimo, od svakodnevnih briga do ultimativnih vjerovanja o prirodi postojanja. Budući da su svakodnevna i spiritualna propitkivanja varijacije istog mentalnog procesa, da bismo dublje razumijeli svoju potrebu za dubljim razumijevanjem sebe i svog postojanja, bitno je razumjeti ulogu našeg uma u cijeloj toj priči te poznavati i razumjeti vlastiti sustav vjerovanja.

Nitko ne može živjeti bez sustava vjerovanja. Svi mi vjerujemo u nešto vezano uz bilo koji segment realnosti u kojoj živimo. Um mora u nešto vjerovati, jer vjerovanja uokviruju njegovu strukturu i čine ga, takoreći, živim. Samo osnovno je pitanje kakav sustav vjerovanja imamo?

Sustav vjerovanja ograničava ili potiče ekspanziju

Okruženje u kojem se rodimo i odrastamo uvelike determinira našu otvorenost i percipitvnost nečeg dubljeg i šireg od realnosti koju percipiramo sa svojih pet osjetila. Dr. Dean Hamer, autor knjige „The God Gene: How Faith is Hardwired into our Genes“ naglašava da tendencija prema spiritualnim iskustvima ovisi o okruženju osobe koje drastično može usmjeriti urođenu težnju za istraživanjem vlastite spiritualnosti uokviravanjem u određeni sustav vjerovanja. Ti sustavi vjerovanja mogu ljude pribiližiti ili udaljiti od istraživanja samog sebe. Hamer jednako tako smatra da ateizam, također, u podlozi ima određeni sustav vjerovanja.

Koliko se uistinu možemo otvoriti ne samo istraživanju sebe, već i u životu općenito, doista ovisi o našem sustavu vjerovanja. Vjerovanja su filteri koji u bitnoj mjeri oblikuju našu realnost. Ona su vrlo moćna i nadilaze percepciju objektivne realnosti zato što ona kreiraju realnost. Ona su životna pravila, pravila po kojima se živi.

Ta pravila mogu oslobađati, poticati, omogućavati postizanje ciljeva i dublje uranjanje u sebe. No, ona mogu predstavljati zapreke, onemogućiti postizanje ciljeva i dovesti do uvjerenja da čovjek nije sposoban ostvariti ciljeve te živjeti prema svojoj odluci i volji, ali isto tako mogu nas usmjeriti u krivom pravcu na putu istraživanja sebe. Vrlo često su to situacije kad mislimo da radimo na sebi, ali zapravo ne radimo ništa. Najčešće su to situacije kad s praksom koju provodimo primirujemo trenutne životne okolnosti bez dubljeg rješavanja uzroka i zaranjanja u dublje istraživanje realnosti u kojoj živimo.

Vjerovanja su samoispunjavajuća proročanstva

Vjerovanja su ta koja će determinirati hoćemo li ili ne krenuti u neku inicijativu, promjenu, provesti neku odluku, ali isto tako ona determiniraju hoćemo li krenuti u istraživanje svoje unutrašnjosti i započeti s dubinskom promjenom sebe, otkrivanjem i promjenom uzroka onoga što iskušavamo u životu. Vjerovanja određuju apsolutno sve u životu.

Vjerovanja usmjeravaju energiju i leže u podlozi svakog životnog obrasca. Ona se odnose na uopćavanje pojedinih događaja u životu, a sastoje se od jake emocije, mentalnog oblikovanja emocije i, nazovimo to, određene mentalne poruke.

Bitno je razumjeti da su vjerovanja načela djelovanja, a ne prazne teorije. Vjerovanja oblikujemo na osnovu našeg iskustva, a nakon toga djelujemo kao da su vjerovanja istinita. Na neki način ona su samoispunjavajuća proročanstva. Ako ne vjerujemo u bilo što van okvira materijalne realnosti koju percipiramo te samim time da se uzroci našeg života ne nalaze u nama, tada je to vjerovanje koje samo po sebi postaje samoispunjavajuće proročanstvo čime sami sebe ograničavamo.

Iako vjerovanja mogu biti oblikovana na osnovu iskustva, istovremeno su i iskustva rezultat naših uvjerenja i vjerovanja. To znači da svoja vjerovanja možemo izabrati, da imamo slobodnu volju te da ništa nije dio sudbine ili unaprijed predeterminirano. Međutim, svi smo nesvjesno isprogramirani da slobodna volja ne postoji te da smo robovi raznih koncepata, programa i polja kroz koje moramo proći kako bismo postali bolje osobe. Koliko je to uistinu točno, nije na odmet da to svatko sam sa sobom preispita, jer pitanje je - zašto bi to moralo biti tako?

Vjerovanja umrežavaju mozak

Da bismo cjelokupan život mogli percipirati izvan trenutnih okvira i napraviti korjenitu promjenu bitno je osvijestiti svoj sustav vjerovanja. Ako vjerovanja koja se nalaze u nesvjesnom umu nisu usklađena s onim što želimo ostvariti, tada to vrlo vjerojatno niti nećemo ostvariti ili ćemo to ostvariti samo djelomično uz puno muke i napora. Činjenica je da vjerovanja umrežavaju naš mozak na specifičan način.

Evo nekih primjera ograničavajućih vjerovanja:

-Trebam naporno raditi kako bih imao/la dovoljno novca za život
-Bez muke nema uspjeha
-Za sreću je potrebno biti bogat
-Za postizanje uspjeha potrebno je mnogo vremena
-Ne mogu nikome vjerovati
-Većina ljudi su veći srećkovići od mene
-Ne mogu zamisliti život bez ovog posla
-Nikada ne dobivam ono što želim
-Drugi su bolji od mene
-Ne zaslužujem uspjeh
-Ne vrijedim
-Dosegnuo/la sam granice svojih mogućnosti
-Sreća nije za mene
-Novac je zlo

„Rekao/rekla sam ti to“ – potvrđivanje iluzije

Kad god iskušavamo neki problem u realnosti, on u sebi krije neko nepoželjno vjerovanje. Vjerovanja su dio svakog problema. Mijenjajući vjerovanja, ljudi poduzimaju nove akcije, koje ne samo da rješavaju problem nego dovode i do novih iskustava izvan konteksta samog problema. Mijenjanje obrazaca u životu zahtjeva mijenjanje vjerovanja. Slamanje vjerovanja dovodi do slamanja jednog dijela nas. Zbog toga se od vjerovanja teško odvojiti.

Mi također osobno ulažemo u svoja vjerovanja. Ako ih svijet potvrdi, tada nam to ima smisla, predvidiva su i pružaju osjećaj sigurnosti i izvjesnosti. Ljudi čak mogu i pomalo "uvrnuto" uživati u neuspjehu (npr. nepostignuti željeni rezultati na bilo kojem životnom segmentu), jer smatraju da su ga predvidjeli.

"Rekao/rekla sam ti to" je česta fraza, ne zato što ljudi žele da nešto pođe po zlu i zato što su predvidjeli budućnost, već zato što su se njihova vjerovanja pokazala ispravnima. Takvim ponašanjem podržavamo iluziju svojih vjerovanja te jačamo neuronske veze u svom mozgu odgovorne za njih. Ukoliko želimo dublje istražiti sebe, bitno je nadvladati takvu umreženost mozga i stvoriti sustav vjerovanja koji će nam omogućiti da dublje upoznamo svoj unutarnji svijet i ujedno se ekspandiramo u vanjskom.

Naučite više ovdje!