Tko sam ja?

Nesvjesnost kod većine utire put ka gubitku ideje o sebi. Zbog toga se jako velik broj ljudi odmiče od istine o sebi, jer je u prirodi čovjeka da se boji nepoznatog, da se boji slike koja se nalazi iza lažnog paravana.

"Tko sam ja?" Svaki čovjek je barem jedanput pokušao odgovoriti na ovo pitanje. Odgovor na ovo pitanje odnosi se pitanje identiteta-onog bazičnog. Identitet je skup značajki koje čine bit neke osobe, a o spoznaji tih značajki ovisi čitavo čovjekovo postojanje. Iz njega proistječe doživljaj sebe i svijeta oko sebe.

Što mislite, tko ste vi?

Nesvjesnost kod većine utire put ka gubitku ideje o sebi. Zbog toga se jako velik broj ljudi odmiče od istine o sebi, jer je u prirodi čovjeka da se boji nepoznatog, da se boji slike koja se nalazi iza lažnog paravana.

Pitate li se ikada: jeste li se danas nasmijali kao vi sa svojih xy godina ili ste odglumili vašu najbolju prijateljicu/ prijatelja ili možda svoj osmijeh iz desete godina života? Ovaj "ili" može ići u beskonačnost, jer beskonačni su potezi prikazivanja osobnosti sebi i drugima. Pitanje je samo čija je to osobnost? U sebi možemo pronaći bezbroj pokupljenih, iskopiranih gesti, riječi, misli, osjećaja ili pokreta. Ta šarolikost "uzimanja od drugih" seže od načina na koji izgovaramo pozdrav upućen drugoj osobi do cjelokupnog predstavljanja sebe u komunikaciji ili interakciji s drugim osobama. U svakome vjerojatno postoji barem dio osobe s kojom je taj netko provodio jedan dio svog života.

Jedina razlika koliko ste od nekoga pokupili je u onoj mjeri u kojoj ste težili da budete ta druga osoba. U onoj mjeri u kojoj ste bili spremni zakopati dio svog integriteta, identificirajući se s nekim drugim. To se događa kad je netko za neku osobu jako vezan i kad mu se činilo jednostavnije preuzeti nešto od njezinog identiteta, nego da posegne za svojim. Ali, vjerojatno je ta osoba činila isto. Time se međusobno narušavaju integriteti i jedne i druge osobe i ubija se sloboda djelovanja u rasponu afiniteta s kojima svaka od osoba raspolaže.

Problem izgubljenog bazičnog identiteta leži u identifikaciji koja predstavlja normalnu komponentu ljudskog ponašanja. Mogućnosti identifikacije su raznovrsne. Možemo se identificirati sa stvarima koje nas okupiraju, svojom odjećom i svojom zemljom. Možemo se identificirati s članovima svoje obitelji ili prijateljima. Možemo se identificirati sa svojim vjerovanjima, svojim emocijama i svojim idejama. Sve to zajedno povlači i određene posljedice. Identificirati se može s gotovo svakim i svačim. Sjetite se samo koliko ste se puta identificirali s glumcima iz filmova ili glumcima iz vaših omiljenih serija pritom prolazeći kroz neobičan slijed emocija i sjećanja tijekom njihovog trajanja.

Što se više identificiramo sa stvarima koje nismo mi, to više gubimo svoj vlastiti identitet. Osobe koje su totalno potisnule istinski dio sebe, prolaze kroz život kao u neprekidnom transu. Neprestano su odsutne pa kad ih pitate gdje su, ni same vam ne mogu dati suvisli odgovor. Imaju jako mali kontakt s vlastitim emocijama, vjerovanjima i mislima. Imate dojam kao da lelujaju u nekom međuprostoru. Oko baze takvih ljudi je stvorena hrpa slojeva kako bi se zaštitili, a teško da bilo što može prodrijeti do njih. Najbolji prikaz strukture takvih osoba je jednak onome kad bacate kamenčić u vodu pa se oko tog mjesta počinju širiti koncentrične kružnice. Što ste jače bacili kamen i što je on bio teži kružnica će biti više, jednako kao i što se osoba više štitila od vanjskog svijeta njenih identiteta i strahova će biti više.

Ključ izlaska iz svega ovoga leži u svjesnosti. Što god se dogodilo, u stvarnosti kao jedina konstanta ostaje samo svjesnost. U svojoj suštini, mi smo svjesnost – taj identitet ne može biti slomljen. Ne može se negirati. Sve se ostalo može negirati i odbaciti. Svjesnost ostaje krajnji supstrat, krajnja baza. Stvar je vrlo jednostavna - ono što se ne može odbaciti, ono što ne može biti stvoreno odvojeno od nas, to smo mi. Ono što se može odvojiti, nismo mi.

Gledajte na to ovako: kad vas nešto boli, nakon nekog vremena će proći i nestati, ali vi ćete ostati. Sreća će doći i otići, bit će je i neće je biti, ali vas će biti. Tijelo je prvo mlado, tada ostari. Sve dolazi i odlazi. Možemo to gledati kao da gosti dolaze i odlaze, ali domaćin uvijek ostaje isti. Zapamtite svog domaćina. Taj domaćin je svjesnost, koja je bazični element koji ostaje uvijek jednak u vama. Samo budite "taj element" i deidentificirajte se od svega što dolazi i odlazi. Najveća je greška što se identificiramo s tim gostima. Pa je domaćin toliko okupiran s gostima da zaboravlja na sebe.

Postoji sreća i postoji mizerija. Svakog trenutka, što god se od toga pojavi većina se identificira s tim, postaje gost. Ali pažnja treba biti usmjerena na domaćina kad god je prisutan gost. Postoji mnogo tipova gostiju: ugodnih, bolnih, poželjnih i nepoželjnih, onih s kojima biste živjeli i onih koje biste odbacili, ali svi su gosti.

Ono što je bit svega je to da trebamo konstantno ostati fokusirani na domaćina, tek tad postoji odvojenost. Kad se postigne odvojenost, tada živimo među gostima, ali smo i dalje domaćin. Tada možemo spoznati da mi nismo ono što smo mislili, osjećali, vizualizirali, isprojicirali. Ono što jesmo je jednostavno činjenica da smo svjesni.

Kao što kaže stara zen izreka: "NEMOJ SE IZGUBITI U GOMILI GOSTIJU!"